Početna ›

Postanak 29,8 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I upita ih: "Je li u miru?" A oni rekoše: "U miru je; i gle, Rahela, kći njegova, dolazi sa stadom."

On reče: "Gle, dan je još velik, nije vrijeme da se okuplja stoka; napojite ovce pa idite i pasite."

A oni rekoše: "Ne možemo dok se ne skupe sva stada pa odvale kamen s otvora bunara; tek tada napojimo ovce."

Dok on još govoraše s njima, Rahela dođe sa stadom oca svojega, jer bijaše pastirica.

I kad Jakov vidje Rahelu, kćer Labana, brata majke svoje, i stado Labana, brata majke svoje, pristupi Jakov i odvali kamen s otvora bunara te napoji stado Labana, brata majke svoje.

Biblija

A oni rekoše: "Ne možemo dok se ne skupe sva stada pa odvale kamen s otvora bunara; tek tada napojimo ovce."

Daničić-Karadžić

A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.

Original

וַיֹּאמְרוּ לֹא נוּכַל עַד אֲשֶׁר יֵאָֽסְפוּ כָּל הָעֲדָרִים וְגָֽלֲלוּ אֶת הָאֶבֶן מֵעַל פִּי הַבְּאֵר וְהִשְׁקִינוּ הַצֹּֽאן

Izgovor

va/i.yo.me.Ru lo' nu.Khal 'ad 'a.Sher ye.'a.se.Fu kol- ha./'a.da.Rim ve./ga.la.Lu 'et- ha./'E.ven me./'Al pi ha./be.'Er ve./hish.Ki.nu ha./Tzon

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I rekoše ne možemo dok što se skupe sva stada i otkotrljaju [akuzativ] kamen od iznad usta bunara i napojimo ovce."

Analiza

1. I rekoše Izvornik: וַיֹּאמְרוּ [vayo'mru] Gramatika: Waw-konsekutivni imperfekt, 3. lice množine muškog roda od korijena אָמַר ('amar - reći). Ovdje se koristi za nastavak narativnog niza i izražavanje radnje u prošlosti. Značenje: Ovo označava izravan odgovor lokalnih pastira na Jakovljevo pitanje. Njihov odgovor odmah postavlja granice i ukazuje na pravila koja vladaju na tom mjestu.

2. možemo Izvornik: נוּכַל [nukhal] Gramatika: Imperfekt (buduće vrijeme), 1. lice množine od korijena יָכֹל (yakhol - moći). Dolazi iza negacije לֹא (lo') te stvara izričit izraz nemogućnosti. Značenje: Njihova nemogućnost nije samo pomanjkanje fizičke snage zbog težine kamena, već prije svega poslušnost strogom društvenom dogovoru. Prekršiti pravilo značilo bi oštetiti zajednicu.

3. skupe se Izvornik: יֵאָֽסְפוּ [ye'asfu] Gramatika: Nifal imperfekt, 3. lice množine muškog roda od korijena אָסַף ('asaf - skupiti, sabrati). Nifal ovdje nosi povratno-pasivno značenje (okupiti se). Značenje: Okupljanje stada naglašava važnost zajedništva u pustinjskom okruženju. Voda je najdragocjeniji resurs te se otvara samo kada su svi prisutni kako bi se spriječila krađa i osigurala pravedna raspodjela.

4. i otkotrljaju Izvornik: וְגָֽלֲלוּ [vegalalu] Gramatika: Waw-konsekutivni perfekt (weqatal), 3. lice množine od korijena גָּלַל (galal - valjati, kotrljati). Iako je perfektnog oblika, zbog weqatala preuzima funkciju imperfekta (radnja koja će se dogoditi). Značenje: Fizički čin micanja prepreke zahtijeva snagu više ljudi. Teški kamen na bunaru slika je zaštite, osiguravajući da se voda ne gubi isparavanjem i ne zagađuje pijeskom.

5. usta bunara Izvornik: פִּי הַבְּאֵר [piy habe'er] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut) imenica. 'Peh' (usta) stoji u konstruktnom obliku 'piy' (usta od), dok 'be'er' (bunar) ima određeni član 'ha'. Značenje: Bunar se personificira, daju mu se 'usta' iz kojih izvire život za zajednicu i stoku. Kamen predstavlja brtvu ili pečat na tim ustima, čuvajući život za pravo vrijeme.

6. i napojimo Izvornik: וְהִשְׁקִינוּ [vehishkiynu] Gramatika: Hifil weqatal (waw-konsekutivni perfekt), 1. lice množine od korijena שָׁקָה (shakah - piti). Hifil ovdje nosi uzročno značenje: dati piti, odnosno napojiti. Značenje: Ovo je krajnji cilj cijelog procesa čekanja i rada. Napajanje žednog stada središnji je motiv pastirske brige koja se u Bibliji često koristi kao slika Božje brige za svoj narod.

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 29:8) izuzetno slikovito prikazuje svakodnevicu i stroga društvena pravila drevnog Bliskog istoka. Kroz razgovor Jakova i haranskih pastira kod bunara otkriva se dinamika preživljavanja u surovom okruženju, gdje se dragocjeni resurs poput vode čuva i dijeli isključivo zajednički. Pastiri, suočeni s Jakovljevim pitanjem zašto odmah ne napoje stada, ističu pravilo zajedništva: ne smije se djelovati dok se svi dogovoreni dionici ne okupe.

Teološki i književno, teški kamen na ustima bunara predstavlja snažan motiv prepreke koja dijeli žedne od izvora života. Redovit ljudski pristup nalaže strpljenje i oslanjanje na zajedničku snagu pastira. Međutim, ovaj narativ služi i kao priprema za idući prizor u kojem Jakov, motiviran pojavom Rahele, vlastitom nadljudskom snagom samostalno otkotrljava kamen. Njegov postupak razbija dotadašnji poredak, čime se naglašava njegova herojska snaga, odlučnost i Božja providnost koja ga je dovela baš na to mjesto u pravo vrijeme.