Postanak 32,24 — Knjiga Postanka

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I ostade Jakov sam, i hrvaše se čovjek s njim do uzlaska zore."

1. i ostade Izvornik: וַיִּוָּתֵר [vayivater] Gramatika: Glagol jatar (יָתַר) u Niphal deblu (pasivni ili povratni oblik), 3. lice jednine muškog roda imperfekta s vav-konsekutivnim. Označava stanje bivanja ostavljenim ili preostalim. Značenje: Ističe Jakovljevu potpunu izolaciju i ranjivost. Nakon što je poslao obitelj i imetak preko rijeke, ostaje sam u noći, lišen svake zemaljske zaštite i spreman za sudbonosni susret.

2. sam (dosl. na svojoj odvojenosti) Izvornik: לְבַדּוֹ [levado] Gramatika: Izraz se sastoji od prijedloga lamed (za/prema), imenice bad (odvojenost, dio) i pronominalnog sufiksa 3. lica jednine (njegovo). Značenje: Naglašava egzistencijalnu samoću trenutka u kojem se Jakov više ne može osloniti na svoje lukavstvo i pregovaračke adute, već se mora suočiti isključivo sa sobom i Bogom.

3. i hrvaše se Izvornik: וַיֵּאָבֵק [vaye'avek] Gramatika: Glagol u Niphal deblu (s vav-konsekutivnim) od rijetkog korijena avaq (אָבַק), koji se u Bibliji pojavljuje samo u ovom odlomku i etimološki je povezan s imenicom avaq (prašina). Značenje: Ukazuje na izrazito fizičku, prljavu i iscrpljujuću borbu valjanja u prašini. Sukob nije samo unutarnja meditacija, već stvarna agonija s trajnim tjelesnim posljedicama.

4. čovjek Izvornik: אִישׁ ['iysh] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, ovdje upotrijebljena neodređeno, odnosno bez određenog člana. Značenje: Tekst isprva namjerno skriva identitet napadača ostavljajući dojam običnog, nepoznatog ljudskog protivnika. Tek će kasnije kroz borbu postati jasno da je riječ o božanskom očitovanju (teofaniji).

5. do uzlaska zore Izvornik: עַד עֲלוֹת הַשָּֽׁחַר ['ad 'alot hashachar] Gramatika: Prijedlog 'ad (do) spojen s konstruktnim lancem infinitiva glagola alah (uzlaziti) i imenice šahar (zora) koja ima određeni član. Značenje: Zora označava granicu vremena noćne borbe i prijelaz iz tame straha u svjetlost spasenja. Simbolizira kraj starog načina života i buđenje novog, preobraženog identiteta. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Neka [Bog] štiti ili Onaj koji drži za petu / potiskuje Tvorba: Kao semitsko teoforsko ime vjerojatno je skraćenica od Ya'akov-El (Neka Bog štiti). Prema pučkoj etimologiji, tvoreno je od korijena 'aqav (עָקַב) koji znači 'peta', 'slijediti' ili 'varati'. Tekst objašnjava: Postanak 25:26 objašnjava ime time što je pri rođenju rukom držao Ezava za petu (hebrejski 'aqev'). Postanak 27:36 povezuje ga s glagolom 'varati' jer je dvaput istisnuo brata za blagoslov. Promjena imena: Kao neposrednu posljedicu ovog hrvanja, Jakov će nekoliko stihova kasnije dobiti novo ime Izrael (hebrejski Yisra'el, 'onaj koji se bori s Bogom' ili 'Bog vlada'), što označava promjenu njegove naravi.

Ovaj stih označava vrhunac i prekretnicu u povijesti praoca Jakova, trenutak kada se suočava s kulminacijom svih svojih životnih borbi, strahova i bjegova. Nakon što se odvojio od apsolutno svega što je posjedovao i onih koje je volio, sveden je na ogoljenu samoću. U tom liminalnom prostoru između prošlosti od koje bježi i neizvjesne budućnosti susreta s Ezavom, dočekuje ga misteriozna noćna borba.

Hrvanje u prašini do svitanja moćna je slika preobrazbe kroz agoniju. Tajanstveni 'čovjek' koji ga napada personificira i božansku prisutnost i Jakovljevu sudbinu suočavanja sa samim sobom. Da bi zadobio blagoslov koji se više ne može ukrasti manipulacijom, on se mora boriti do iznemoglosti i pristati na ranjivost. Zora koja sviće ne donosi samo kraj sukoba, nego duhovno rađanje novog čovjeka, transformiranog iz prevrtljivog Jakova u pobjedničkog, ali ranjenog Izraela.