A ime je trećoj rijeci Tigris, koji teče istočno od Ašura; a četvrta je rijeka Eufrat.
A ime je trećoj rijeci Tigris, koji teče istočno od Ašura; a četvrta je rijeka Eufrat.
Tada Jahve Bog uze čovjeka i smjesti ga u vrt Eden da ga obrađuje i da ga čuva.
I zapovjedi Jahve Bog čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
ali sa stabla spoznaje dobra i zla, s njega ne jedi; jer u dan kad s njega budeš jeo, zacijelo ćeš umrijeti."
I reče Jahve Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao prema njemu."
I zapovjedi Jahve Bog čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
וַיְצַו יְהוָה אֱלֹהִים עַל הָֽאָדָם לֵאמֹר מִכֹּל עֵֽץ הַגָּן אָכֹל תֹּאכֵֽל
va/y.Tzav Yah.weh 'E.lo.Him 'al- ha./'a.Dam le./Mor mi./Kol 'etz- ha./Gan 'a.Khol to.Khel
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zapovjedi Jahve Bog na čovjeka govoreći od svakog drveta vrta jedući jest ćeš"
1. I zapovjedi Izvornik: וַיְצַו [vaytsav] Gramatika: Glagol se nalazi u Piel (intenzivnom) deblu, u obliku narativnog imperfekta (wayyiqtol) trećeg lica jednine. Ova gramatička forma izražava radnju koja se nadovezuje u prošlosti i nosi ton autoriteta. Značenje: Ovo je prvi put u biblijskom tekstu da Bog uspostavlja zakon i daje direktnu zapovijed. Time se jasno utvrđuje suverenitet Stvoritelja i odgovornost stvorenja u sklopu njihovog odnosa.
2. Jahve Bog Izvornik: יְהוָה אֱלֹהִים [yehva 'elohiym] Gramatika: Sintagma koja spaja vlastito Božje ime (Tetragramaton) i opću imenicu za Boga, koja je gramatički u množini veličanstva (pluralis majestatis). Značenje: Ovaj izraz teološki povezuje intimnog, osobnog Boga koji sklapa saveze (Jahve) sa svemoćnim i transcendentnim Stvoriteljem svemira (Elohim). Time se ističe da je onaj koji stvara ujedno i onaj koji osobno i brižno komunicira s čovjekom.
3. na / nad Izvornik: עַל ['al] Gramatika: Prijedlog 'al' uobičajeno znači 'na' ili 'nad', no kada se koristi uz glagol zapovjediti, stvara specifičan idiom izravnog nametanja obveze. Značenje: Korištenjem ovog prijedloga umjesto uobičajenog 'k' (prema), naglašava se neosporni autoritet zapovijedi. Zapovijed se doslovno polaže 'na' čovjekova ramena, čineći ga moralno odgovornim pred Bogom.
4. čovjeka Izvornik: הָֽאָדָם [ha'adam] Gramatika: Imenica je navedena s određenim članom (ha), zbog čega gramatički na ovom mjestu funkcionira više kao opisna imenica ('taj čovjek' ili 'čovječanstvo'), a ne kao isključivo osobno ime. Značenje: Prvi čovjek služi kao reprezentativni, savezni predstavnik za cijelo čovječanstvo. Zapovijed dana njemu ima univerzalnu primjenu za budući ljudski rod.
5. jedući jest ćeš Izvornik: אָכֹל תֹּאכֵֽל ['akhol to'khel] Gramatika: Klasična i snažna hebrejska konstrukcija koja spaja infinitiv apsolutni (akhol) i konačni glagol u imperfektu (to'khel). Infinitiv ovdje služi za naglašavanje i intenziviranje glagolske radnje. Značenje: Prevedeno po smislu, ovo znači 'slobodno smiješ jesti do mile volje'. Znakovito je da prva Božja zapovijed zapravo uopće nije restrikcija, nego najava nevjerojatnog obilja, velikodušnosti i slobode u Edenskom vrtu. Imena: - Jahve [יְהוָה / YHWH / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest ili Onaj koji uzrokuje postojanje. Tvorba: Tetragramaton je izveden iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'havah' (biti, postojati). Može se tumačiti u osnovnom (Qal) deblu kao 'Onaj koji jest' ili u kauzativnom (Hifil) kao 'Onaj koji čini da postoji'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 Bog Mojsiju osobno tumači svoje ime riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
- Adam [הָֽאָדָם / ha'adam] (osoba) Znači: Čovjek, čovječanstvo, zemljani. Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena אדם ('dm), koji tvori imenicu 'adamah' (zemlja, tlo, crvenica). Doslovno označava biće načinjeno od praha zemaljskog. Tekst objašnjava: U istom poglavlju (Postanak 2:7) biblijski tekst eksplicitno objašnjava da je Bog oblikovao čovjeka (adam) od praha zemaljskog (adamah).
Ovaj stih iz druge glave Knjige Postanka predstavlja temeljni okvir za odnos između Boga i čovjeka. Iako Bog stupa na scenu s autoritetom Stvoritelja i uspostavlja svoju suverenu volju dajući zapovijed (koja je obvezujuća), fokus zapovijedi je zapanjujuće pozitivan. Umjesto suzdržavanja i zabrana, prva uputa izrečena ljudskom biću odzvanja ogromnom slobodom, obiljem i velikodušnošću Božje brige – čovjeku je otvoreno na raspolaganje svako drvo u vrtu.
Korištenje pojačane gramatičke strukture infinitiva apsolutnog ('slobodno ćeš jesti') namjerno usmjerava pažnju čitatelja na Božju dobrotu prije nego što će u idućem stihu uslijediti jedina restrikcija vezana uz drvo spoznaje dobra i zla. Stih tako ističe da istinska biblijska poslušnost ne proizlazi iz ropstva ili straha od autoriteta, već se traži kao odgovor na prethodno iskazanu i neograničenu milost Boga koji obilno opskrbljuje svoje stvorenje.