A ime je drugoj rijeci Gihon; on obilazi svu zemlju Kuš.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A ime je drugoj rijeci Gihon; on obilazi svu zemlju Kuš.
A ime je trećoj rijeci Tigris, koji teče istočno od Ašura; a četvrta je rijeka Eufrat.
Tada Jahve Bog uze čovjeka i smjesti ga u vrt Eden da ga obrađuje i da ga čuva.
I zapovjedi Jahve Bog čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
ali sa stabla spoznaje dobra i zla, s njega ne jedi; jer u dan kad s njega budeš jeo, zacijelo ćeš umrijeti."
Tada Jahve Bog uze čovjeka i smjesti ga u vrt Eden da ga obrađuje i da ga čuva.
I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva.
וַיִּקַּח יְהוָה אֱלֹהִים אֶת הָֽאָדָם וַיַּנִּחֵהוּ בְגַן עֵדֶן לְעָבְדָהּ וּלְשָׁמְרָֽהּ
va/i.yi.Kach Yah.weh 'E.lo.Him 'et- ha./'a.Dam va/i.ya.ni.Che./hu ve./gan- 'E.den le./'a.ve.Da/h u./le./sha.me.Ra/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uze Jahve Bog [oznaka objekta] čovjeka i smjesti ga u vrt Eden za obrađivati ga i za čuvati ga."
1. i uze Izvornik: וַיִּקַּח [vayikach] Gramatika: Glagol u qal stemu, oblik wayyiqtol (waw konsekutivni uz imperfekt), treće lice jednine. Izražava prošlu, narativnu radnju. Značenje: Ovaj glagol ne znači puko fizičko premještanje, već često podrazumijeva izabiranje i posvećenje. Bog s namjerom uzima čovjeka iz općeg stvorenja i postavlja ga u posebno osmišljen prostor.
2. čovjeka Izvornik: הָֽאָדָם [ha'adam] Gramatika: Imenica muškog roda s određenim članom ('ha'). Nalazi se u akuzativu na koji ukazuje neprevediva čestica 'et' (אֶת). Značenje: Riječ ovdje označava prvog čovjeka, ali i čovječanstvo općenito. Zadržava duboku teološku i etimološku vezu sa zemljom ('adamah') od koje je uzet, podsjećajući na njegovu stvorenost i ovisnost o Bogu.
3. i smjesti ga Izvornik: וַיַּנִּחֵהוּ [vayanichehu] Gramatika: Glagol u hifil stemu (kauzativ), oblik wayyiqtol s priloženim sufiksom trećeg lica jednine (njega). Značenje: Korijen 'nuach' nosi značenje 'počinuti', pa kauzativni oblik doslovno znači 'učinio je da otpočine'. Smještanje u vrt stoga označava darovanje sigurnosti, spokoja i božanskog odmora.
4. za obrađivati ga Izvornik: לְעָבְדָהּ [le'avdah] Gramatika: Infinitiv konstrukt s prijedlogom 'le' (za) i pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine ženskog roda. Značenje: Korijen 'avad' prevodi se kao raditi, ali i služiti u kultnom, bogoslužnom smislu. Rad u Edenu nije shvaćen kao teret, već kao sveta služba i suradnja s Bogom.
5. i za čuvati ga Izvornik: וּלְשָׁמְרָֽהּ [ulshamrah] Gramatika: Infinitiv konstrukt s veznikom 've' (i), prijedlogom 'le' (za) i ženskim sufiksom. Značenje: Glagol 'shamar' znači čuvati, paziti, štititi te vršiti zapovijedi. Čovjek dobiva ulogu stražara i upravitelja, zaduženog za očuvanje reda koji je Bog uspostavio. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (ostalo) Znači: Onaj koji jest Tvorba: Smatra se da ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'hvh' (biti, postati), u kauzativnom (Onaj koji uzrokuje postojanje) ili imperfektnom obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam Bog objašnjava ovo ime frazom 'ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
- Eden [עֵדֶן / 'eden] (pokrajina) Znači: Raskoš, užitak, ili ravnica Tvorba: Hebrejski korijen ('dn) znači 'užitak' ili 'obilje', no lingvistički može dolaziti od akadske riječi 'edinu' (ravnica, stepa), koja je vjerojatno posuđena iz sumerskog.
Postanak 2,15 je ključni stih za razumijevanje biblijske antropologije i izvorne teologije rada. Bog uzima čovjeka i stavlja ga u posebno pripremljeno okruženje ne da bi on ondje bio besposlen, već mu povjerava dvostruki zadatak: obrađivanje ('avad') i čuvanje ('shamar'). Ovi se isti glagoli kasnije u Pentateuhu redovito koriste za opisivanje svećeničke službe u Svetištu, čime se snažno sugerira da rad u rajskom vrtu ima svetu, liturgijsku dimenziju.
Prema ovom stihu, čovjek nije puki poljoprivrednik nego božanski upravitelj, svećenik kreacije zadužen za očuvanje harmonije svijeta. Time se opovrgava zabluda da je rad kazna i posljedica pada; naprotiv, rad i brižnost za stvoreno jesu božanski darovi i čovjekova originalna svrha. Tek nakon čovjekovog pada i narušavanja tog odnosa, rad se pretvara u težinu, muku i napor.