I zapovjedi Jahve Bog čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
I zapovjedi Jahve Bog čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
ali sa stabla spoznaje dobra i zla, s njega ne jedi; jer u dan kad s njega budeš jeo, zacijelo ćeš umrijeti."
I reče Jahve Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao prema njemu."
I oblikova Jahve Bog od zemlje svaku poljsku životinju i svaku pticu Nebesa, pa ih dovede k čovjeku da vidi kako će ih nazvati; a kako god čovjek nazva svako živo biće, to mu je ime.
I nadjenu čovjek imena svoj stoci i pticama Nebesa i svakoj poljskoj zvijeri, ali za čovjeka ne nađe se pomoć kao prema njemu.
I reče Jahve Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao prema njemu."
I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu.
וַיֹּאמֶר יְהוָה אֱלֹהִים לֹא טוֹב הֱיוֹת הָֽאָדָם לְבַדּוֹ אֶֽעֱשֶׂהּ לּוֹ עֵזֶר כְּנֶגְדּֽוֹ
va/i.Yo.mer Yah.weh 'E.lo.Him lo'- Tov he.Yot ha./'a.Dam le./va.D/o 'e.'e.seh- l/o 'E.zer ke./neg.D/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Jahve Bog ne dobro biti čovjeku samome načinit ću njemu pomoćnika kao nasuprot njemu."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Qal imperfekt trećeg lica jednine s vav-konsekutivnim (vav-obratnim), što gramatički označava prošlu narativnu radnju. Značenje: Započinje novi i ključan Božji govor koji mijenja dotadašnje stanje stvaranja. Bog osobno intervenira u situaciju koju promatra.
2. ne dobro Izvornik: לֹא טוֹב [lo' tov] Gramatika: Negacija 'lo' stoji uz pridjev 'tov' (dobar) i stvara izravnu suprotnost dotadašnjim tvrdnjama. Značenje: Prvi put u biblijskom izvještaju o stvaranju Bog nešto proglašava 'ne dobrim'. To stvara snažan i dramatičan kontrast sa sedmostrukim 'dobro je' iz prvog poglavlja Postanka.
3. čovjeku Izvornik: הָֽאָדָם [ha'adam] Gramatika: Imenica muškog roda s određenim članom (ha). Gramatički označava specifičnog prvog čovjeka, ali i čovječanstvo u cjelini. Značenje: Riječ naglašava čovjekovu povezanost sa zemljom (adamah) od koje je uzet. Ovdje taj zemljani stvor stoji neispunjen i nedovršen jer mu nedostaje relacija s drugim ljudskim bićem.
4. samome Izvornik: לְבַדּוֹ [levado] Gramatika: Prijedlog 'le' (k/za) spojen s imenicom 'bad' (dio, odvojenost) i pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine (njegov). Značenje: Doslovno prevedeno izraz znači 'u njegovoj odvojenosti'. Ukazuje na stanje puke izolacije koje temeljno narušava Božji naum za čovjeka kao relacijsko biće.
5. pomoćnika Izvornik: עֵזֶר ['ezer] Gramatika: Imenica muškog roda koja u osnovi znači pomoć, podrška ili osoba koja pruža potporu. Značenje: Ova se riječ u Bibliji većinom koristi za samog Boga koji moćno priskače u pomoć čovjeku (npr. u psalmima). Prema tome, ne označava podređenost ili služenje, već vitalnu, ravnopravnu snagu koja spašava iz samoće.
6. kao nasuprot njemu Izvornik: כְּנֶגְדּֽוֹ [kenegdo] Gramatika: Složeni oblik od prijedloga 'ke' (kao), imenice 'neged' (ono što je nasuprot, prednji dio) i sufiksa trećeg lica jednine. Značenje: Izraz doslovno označava onoga tko stoji licem u lice s čovjekom. To ukazuje na jednakog i komplementarnog parnjaka, odgovarajuću polovicu koja mu u potpunosti parira. Imena: - Jahve [יְהוָה / yehva / YHWH] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Tetragramaton (JHVH) izveden je iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'havah' (biti, postojati). Znanstvenici ga najčešće tumače kao kauzativni oblik koji bi značio 'Onaj koji uzrokuje postojanje'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju glagolskom frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
- Bog [אֱלֹהִים / 'elohiym] (osoba) Znači: Bog / Mnogomoćni Tvorba: Ovo je gramatički množinski oblik (pluralis majestatis - množina veličanstva) jednine 'Eloah', izvedene iz zajedničkog semitskog korijena 'el koji označava moć i snagu.
- Adam [הָֽאָדָם / ha'adam] (osoba) Znači: Čovjek / Zemljani Tvorba: Dolazi od korijena 'adm' i imenice 'adamah' što znači zemlja ili tlo, te je povezano i s riječi 'adom' (crven, poput crvenice). U ovom poglavlju riječ još uvijek nosi određeni član ('ha') pa se čita kao 'taj čovjek', no postupno u Bibliji postaje osobno ime. Tekst objašnjava: U Postanku 2,7 tekst postavlja izravnu etimološku vezu naglašavajući da je Bog stvorio čovjeka (adam) od praha zemaljskog (adamah).
Ovaj stih predstavlja jednu od najvažnijih teoloških prekretnica u biblijskom izvještaju o stvaranju. Nakon što je sedam puta ustvrdio da je stvoreno 'dobro' ili 'veoma dobro', Bog po prvi put izjavljuje da nešto unutar Njegovog dizajna 'nije dobro'. Čovjekova samoća (odvojenost) dijagnosticirana je kao temeljni nedostatak ljudskog postojanja. Time tekst jasno postavlja tezu da čovjek nije stvoren za izolaciju, već je u svojoj srži relacijsko biće kojemu je za dovršenost i smisao potrebno autentično zajedništvo.
Rješenje ovog problema oslikano je u frazi 'ezer kenegdo' ('pomoćnik kao nasuprot njemu'). Riječ 'ezer' ne podrazumijeva podložnog slugu, već moćnog spasitelja iz samoće (jer i sam Bog često nosi titulu 'ezer' čovjeku u nevolji). S druge strane, pojam 'kenegdo' ukazuje na savršeno stajanje licem u lice, kao odraz u ogledalu. Bog stoga ne stvara kopiju istoga niti biće podređenog ranga, već potpuno ravnopravnog i komplementarnog partnera koji mu s njim dijeli dostojanstvo, čime je ljudska priroda napokon upotpunjena.