Početna ›

Postanak 2,20 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I reče Jahve Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao prema njemu."

I oblikova Jahve Bog od zemlje svaku poljsku životinju i svaku pticu Nebesa, pa ih dovede k čovjeku da vidi kako će ih nazvati; a kako god čovjek nazva svako živo biće, to mu je ime.

I nadjenu čovjek imena svoj stoci i pticama Nebesa i svakoj poljskoj zvijeri, ali za čovjeka ne nađe se pomoć kao prema njemu.

Tada Jahve Bog pusti dubok san na čovjeka te on zaspa, pa uze jedno od njegovih rebara i zatvori tijelo na njegovu mjestu.

I od rebra koje uze od čovjeka Jahve Bog načini ženu, pa je dovede k čovjeku.

Biblija

I nadjenu čovjek imena svoj stoci i pticama Nebesa i svakoj poljskoj zvijeri, ali za čovjeka ne nađe se pomoć kao prema njemu.

Daničić-Karadžić

I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

Original

וַיִּקְרָא הָֽאָדָם שֵׁמוֹת לְכָל הַבְּהֵמָה וּלְעוֹף הַשָּׁמַיִם וּלְכֹל חַיַּת הַשָּׂדֶה וּלְאָדָם לֹֽא מָצָא עֵזֶר כְּנֶגְדּֽוֹ

Izgovor

va/i.yik.Ra' ha./'a.Dam she.Mot le./khol ha./be.he.Mah u./le./'of ha./sha.Ma.yim u./le./Khol chai.Yat ha./sa.Deh u./le./'a.Dam lo'- ma.Tza' 'E.zer ke./neg.D/o

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I prozva čovjek imena svakoj stoci i ptici nebesa i svakoj zvijeri polja, a za čovjeka ne nađe pomoć nasuprot njemu."

Analiza

1. I prozva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Qal imperfekt 3. lica jednine s waw konsekutivnim. Ovaj oblik služi za nastavak naracije i označava radnju koja se nadovezuje u prošlosti. Značenje: Imenovanje u drevnom Bliskom istoku nije samo dodjeljivanje naziva, već izražava autoritet, vlasništvo i razumijevanje suštine onoga tko se imenuje. Čovjek time ostvaruje svoju ulogu Božjeg upravitelja.

2. čovjek Izvornik: הָֽאָדָם [ha'adam] Gramatika: Imenica 'adam' s određenim članom (ha-). Član ukazuje na to da se ovdje prvenstveno misli na određenog čovjeka kao predstavnika vrste. Značenje: U ovom kontekstu naglašava se posebnost čovjeka u odnosu na ostatak stvorenja. On je taj koji stoji iznad životinjskog svijeta, sposoban prepoznati njihovu prirodu i razliku od sebe.

3. imena Izvornik: שֵׁמוֹת [shemot] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini, od jednine 'shem' (ime). Značenje: U hebrejskoj misli ime (shem) odražava karakter, suštinu i funkciju bića. Čovjekov čin imenovanja stoga predstavlja duboko spoznavanje svake vrste životinja.

4. ne nađe Izvornik: לֹֽא מָצָא [lo' matsa'] Gramatika: Čestica negacije uz Qal perfekt 3. lica jednine. Riječ je o aktivnom glagolu koji opisuje čovjekovu vlastitu, ali neuspješnu potragu. Značenje: Izražava čovjekovo aktivno promatranje i posljedično razočaranje. Spoznaja o vlastitoj usamljenosti dolazi iznutra, kroz osobno iskustvo nespojivosti s faunom.

5. pomoć Izvornik: עֵזֶר ['ezer] Gramatika: Imenica muškog roda koja označava potporu ili snagu. Značenje: Ova se riječ u Starom zavjetu često koristi za samog Boga (npr. Bog kao 'ezer' u nevolji). Ne označava podređenog asistenta, već snažnog partnera koji nadopunjuje čovjekovu nemoć i spašava ga iz samoće.

6. nasuprot njemu Izvornik: כְּנֶגְדּֽוֹ [kenegdo] Gramatika: Složenica prijedloga 'ke' (kao), imenice 'neged' (prednja strana, ono što je nasuprot) i sufiksa 3. lica muškog roda (njemu). Značenje: Doslovno znači 'kao ono što je pred njim'. Označava biće koje mu je ravnopravno i komplementarno, nekoga tko mu može gledati u oči kao adekvatan suputnik. Imena:

- Adam [אָדָם / 'adam] (osoba) Znači: čovjek, zemljanin Tvorba: Povezano s hebrejskom imenicom 'adamah' (zemlja, tlo) te korijenom 'adom' (crven), aludirajući na crvenu boju zemlje. Tekst objašnjava: Iako nije izrijekom objašnjeno u ovom stihu, tekst Postanka (2:7) usko povezuje čovjeka (adam) s prahom zemaljskim (adamah) od kojeg je oblikovan.

Zaključak

Ovaj stih prikazuje ključni trenutak u kojem čovjek ostvaruje svoj autoritet nad stvorenjem, ali istovremeno spoznaje svoju duboku egzistencijalnu usamljenost. Proces imenovanja životinja nije bio samo taksonomski zadatak, već potraga za partnerom kroz sagledavanje suštine svakog živog bića. Činjenica da među životinjama nije pronađen 'ezer kenegdo' (ravnopravni i komplementarni pomoćnik) naglašava da čovjeku za potpuno ostvarenje treba biće njegove vlastite vrste, što teološki priprema pozornicu za stvaranje žene.