I dovrši Bog u sedmi dan djelo Svoje koje učini, pa počinu u sedmi dan od svega djela Svoga koje učini.
I dovrši Bog u sedmi dan djelo Svoje koje učini, pa počinu u sedmi dan od svega djela Svoga koje učini.
I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u njemu počinu od svega djela Svoga koje Bog stvori da ga učini.
Ovo su naraštaji Nebesa i Zemlje kad biše stvoreni, u dan kad Jahve Bog učini Zemlju i Nebesa.
A nikakva poljskoga raslinja još ne bijaše na zemlji i nikakvo poljsko bilje još ne izraste, jer Jahve Bog ne pusti kišu na zemlju i ne bijaše čovjeka da obrađuje tlo,
nego je para uzlazila iz zemlje i natapala sve tlo.
Ovo su naraštaji Nebesa i Zemlje kad biše stvoreni, u dan kad Jahve Bog učini Zemlju i Nebesa.
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
אֵלֶּה תוֹלְדוֹת הַשָּׁמַיִם וְהָאָרֶץ בְּהִבָּֽרְאָם בְּיוֹם עֲשׂוֹת יְהוָה אֱלֹהִים אֶרֶץ וְשָׁמָֽיִם
'E.leh tol.Dot ha./sha.Ma.yim ve./ha./'A.retz be./hi.ba.re.'A/m be./Yom a.Sot Yah.weh 'E.lo.Him 'E.retz ve./sha.Ma.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo naraštaji nebesa i zemlje u njihovom stvaranju u dan činjenja Jahve Bog zemlja i nebesa"
1. Ovo naraštaji Izvornik: אֵלֶּה תוֹלְדוֹת ['ele toldot] Gramatika: Riječ 'toldot' je imenica ženskog roda u množini, u konstruktnom stanju (status constructus), izvedena iz glagola 'jalad' (roditi). Pokazna zamjenica 'ele' (ovo) uvodi novu cjelinu. Značenje: Ova fraza je ključna strukturirajuća formula u knjizi Postanka. Ovdje ne označava genealogiju u doslovnom smislu rađanja, već 'povijest' ili 'izvještaj o onome što proizlazi iz' neba i zemlje, uvodeći nas u detaljniji opis usmjeren na čovječanstvo.
2. u njihovom stvaranju Izvornik: בְּהִבָּֽרְאָם [behibar'am] Gramatika: Infinitiv konstruktni trpnog oblika Nifal od glagola 'bara' (stvoriti), uz prijedlog 'be' (u) i pronominalni sufiks 3. lica množine (njihovom). Značenje: Pasivni oblik naglašava da su nebo i zemlja isključivo objekti Božjeg stvoriteljskog čina. Glagol 'bara' ekskluzivno se veže uz Božje djelovanje, potvrđujući Njegov suverenitet u stvaranju iz ničega.
3. u dan Izvornik: בְּיוֹם [beyom] Gramatika: Imenica 'jom' (dan) u jednini, konstruktno stanje s prijedlogom 'be' (u/pri). Značenje: Ovdje izraz ne označava doslovni dan od 24 sata, već djeluje kao hebrejski idiom koji znači 'u vrijeme' ili 'kada'. Služi kao vremenska poveznica sa specifičnim događajima oblikovanja čovjeka i vrta.
4. činjenja Izvornik: עֲשׂוֹת ['asot] Gramatika: Infinitiv konstruktni osnovnog (Kal) oblika glagola 'asah' (činiti, praviti, raditi). Značenje: Za razliku od glagola 'bara' (stvoriti novi entitet), 'asah' ukazuje na oblikovanje, uređenje i davanje funkcije onome što je već stvoreno. Time priprema čitatelja za detaljno Božje 'modeliranje' svijeta u drugom poglavlju.
5. Jahve Bog Izvornik: יְהוָה אֱלֹהִים [yehva 'elohiym] Gramatika: Složeni naslov koji spaja osobno Božje ime (Tetragram) s općom imenicom u množini (Elohim). Značenje: Ovo je prvi put u Bibliji da se ova dva imena koriste zajedno. Stvara se teološki most koji moćnog i transcendentnog Stvoritelja svemira (Elohim) predstavlja kao osobnog Boga koji sklapa savez i ulazi u intiman odnos s ljudima (Jahve). Imena: - Jahve [יְהוָה / yehva (YHWH)] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Ime se tradicionalno veže uz glagolski korijen 'hajah' (היה) ili njegov stariji oblik 'havah' (הוה) koji znači 'biti' ili 'postati'. Mnogi lingvisti smatraju da je oblik kauzativan, pa bi značio 'On uzrokuje da (nešto) bude'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam tekst objašnjava ime kada Bog Mojsiju kaže 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).
Ovaj stih (Postanak 2,4) služi kao literarni most i 'šarnir' u biblijskom izvještaju o stvaranju. Njegova prva polovica referira se na kozmički, široki pogled stvaranja ('nebesa i zemlja') iz prvog poglavlja Postanka, koristeći glagol 'bara' (stvoriti). Njegova druga polovica okreće fokus prema zemlji, koristeći glagol 'asah' (činiti/oblikovati) i mijenjajući poredak riječi u 'zemlja i nebesa', čime uvodi antropocentričniji pogled drugog poglavlja.
Najvažniji teološki pomak događa se uvođenjem sintagme 'Jahve Bog'. Autor time nedvojbeno identificira moćnog i dalekog Stvoritelja, koji riječju stvara red iz kaosa, s poznatim Bogom Izraelaca, Bogom Saveza koji je osoban, koji boravi s ljudima i kojeg se može spoznati. Time se u samom početku Pisma uspostavlja ravnoteža između Božje nedokučive uzvišenosti i njegove brižne, prisutne naravi.