I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u njemu počinu od svega djela Svoga koje Bog stvori da ga učini.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u njemu počinu od svega djela Svoga koje Bog stvori da ga učini.
Ovo su naraštaji Nebesa i Zemlje kad biše stvoreni, u dan kad Jahve Bog učini Zemlju i Nebesa.
A nikakva poljskoga raslinja još ne bijaše na zemlji i nikakvo poljsko bilje još ne izraste, jer Jahve Bog ne pusti kišu na zemlju i ne bijaše čovjeka da obrađuje tlo,
nego je para uzlazila iz zemlje i natapala sve tlo.
Tada Jahve Bog oblikova čovjeka, prah sa zemlje, i udahnu u nosnice njegove dah života, pa čovjek posta živo biće.
A nikakva poljskoga raslinja još ne bijaše na zemlji i nikakvo poljsko bilje još ne izraste, jer Jahve Bog ne pusti kišu na zemlju i ne bijaše čovjeka da obrađuje tlo,
I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju,
וְכֹל שִׂיחַ הַשָּׂדֶה טֶרֶם יִֽהְיֶה בָאָרֶץ וְכָל עֵשֶׂב הַשָּׂדֶה טֶרֶם יִצְמָח כִּי לֹא הִמְטִיר יְהוָה אֱלֹהִים עַל הָאָרֶץ וְאָדָם אַיִן לַֽעֲבֹד אֶת הָֽאֲדָמָֽה
ve./Khol Si.ach ha./sa.Deh Te.rem yih.Yeh va./'A.retz ve./khol 'E.sev ha./sa.Deh Te.rem yitz.Mach ki lo' him.Tir Yah.weh 'E.lo.Him 'al- ha./'A.retz ve./'a.Dam 'A.yin la./'a.Vod 'et- Ha./'a.da.Mah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i svako raslinje polja još ne bijaše na zemlji i svako bilje polja još ne izraste jer ne dade kišu Jahve Bog na zemlju i čovjeka nema za obrađivati tlo"
1. raslinje polja Izvornik: שִׂיחַ הַשָּׂדֶה [siyach hasadeh] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus) gdje prva riječ označava pripadnost drugoj. Imenica 'siyach' ovdje označava prvenstveno grmlje i divlje raslinje. Značenje: U kontekstu označava divlju, nepripitomljenu vegetaciju, naglašavajući prvotno pusto i isušeno stanje zemlje prije božanske i ljudske intervencije.
2. još ne / prije nego Izvornik: טֶרֶם [terem] Gramatika: Prilog vremena koji se ovdje koristi uz glagol u imperfektu ('yihyeh' i 'yitsmach') kako bi označio radnju koja se još nije dogodila. Značenje: Ova riječ postavlja cijeli odlomak u stanje napetog iščekivanja. Priča o stvaranju u Postanku 2 ne počinje onim što jest, nego onim što tek nedostaje da bi život cvao.
3. Jahve Bog Izvornik: יְהוָה אֱלֹהִים [Yahweh Elohim] Gramatika: Sintagma koja spaja vlastito Božje ime (Tetragram) s općom imenicom u množini ('elohim') koja označava božanstvo, stvarajući dvostruki naziv. Značenje: Ovo je prvo pojavljivanje ove kombinacije u Bibliji. Njome se označava teološki prijelaz s transcendentnog Stvoritelja svemira (Elohim iz Postanka 1) na intimnog, osobnog Boga koji uspostavlja odnos s čovjekom (Jahve).
4. nije bilo / nema Izvornik: אַיִן [ayin] Gramatika: Čestica apsolutne negacije koja primarno izražava nepostojanje ili potpunu odsutnost nečega, za razliku od čestice 'lo' koja negira radnju. Značenje: Ovom se riječju naglašava praznina i nedostatak najvažnijeg sudionika ekosustava. Zemlja je na čekanju, treba svog njegovatelja da bi slika stvaranja bila dovršena.
5. čovjek / tlo Izvornik: אָדָם / אֲדָמָה [adam / adama] Gramatika: Riječ je o stilskoj figuri igri riječima (paronomazija) koja počiva na bliskom etimološkom i zvučnom srodstvu obiju riječi. Značenje: Ova jezična veza naglašava duboku ontološku povezanost čovjeka i prirode. Čovjek je doslovno 'onaj od zemlje' i njegova je primarna teološka i životna svrha briga o tlu iz kojeg je nastao. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji daje da bude Tvorba: Tetragram JHWH izveden je najvjerojatnije iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola za postojanje 'biti' (korijen h-y-h ili h-w-h). Točan izgovor i smisao dugo su raspravljani, ali najčešće se shvaća kao glagolski oblik 'On jest'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 Bog otkriva i objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
- Adam [אָדָם / Adam] (osoba) Znači: čovjek, zemljani Tvorba: Ime izravno potječe od korijena '-d-m' koji se u hebrejskom veže za riječ 'adama' (zemlja, tlo), ali i za boju (crven), aludirajući na crvenkastu boju bliskoistočne gline i tla. Tekst objašnjava: Pisac Postanka (2:7) doslovno objašnjava ovo ime načinom stvaranja: Bog oblikuje čovjeka (adam) od praha zemaljskoga (adama). Promjena imena: U ovom ranom dijelu Postanka riječ prvenstveno funkcionira kao opća imenica za vrstu ('čovjek'), no kroz daljnji narativ tekstualno prelazi u jedinstveno vlastito ime ('Adam').
Ovaj stih postavlja pozornicu za drugi, antropocentrični izvještaj o stvaranju u drugom poglavlju Knjige Postanka. Dok prvo poglavlje nudi veličanstvenu, kozmičku i uređenu sliku Boga koji stvara cijeli svemir snagom svoje riječi, ovaj stih uvodi nas u jedan potpuno drugačiji, prašnjavi i pusti pejzaž koji iščekuje oživljavanje. Prikazuje se svijet kojem presudno nedostaju dva elementa potrebna za bujanje i odžavanje složenog života: božanska intervencija u obliku kiše te ljudska ruka koja bi tlo obrađivala i njime upravljala.
Stih duboko teološki isprepliće božansku providnost i ljudsku odgovornost. Bog daje preduvjete za život dajući vodu, ali zemlja je ostavljena naizgled nedovršenom, čekajući na ključnog partnera – čovjeka (adam) koji će se brinuti za nju (adama). Time se u biblijski narativ postavlja temelj ekološke teologije i izvorne antropologije: čovjek nije pasivni konzument u stvorenom svijetu, nego posjeduje nezamjenjivu ontološku i radnu ulogu kao partner i brižni njegovatelj Zemlje na koju je postavljen.