A nikakva poljskoga raslinja još ne bijaše na zemlji i nikakvo poljsko bilje još ne izraste, jer Jahve Bog ne pusti kišu na zemlju i ne bijaše čovjeka da obrađuje tlo,
nego je para uzlazila iz zemlje i natapala sve tlo.
Tada Jahve Bog oblikova čovjeka, prah sa zemlje, i udahnu u nosnice njegove dah života, pa čovjek posta živo biće.
I posadi Jahve Bog vrt u Edenu na istoku, pa stavi onamo čovjeka kojega oblikova.
I učini Jahve Bog da iz zemlje iznikne svako stablo ugodno za pogled i dobro za hranu, i stablo života usred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.
Tada Jahve Bog oblikova čovjeka, prah sa zemlje, i udahnu u nosnice njegove dah života, pa čovjek posta živo biće.
A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.
וַיִּיצֶר יְהוָה אֱלֹהִים אֶת הָֽאָדָם עָפָר מִן הָאֲדָמָה וַיִּפַּח בְּאַפָּיו נִשְׁמַת חַיִּים וַֽיְהִי הָֽאָדָם לְנֶפֶשׁ חַיָּֽה
va/i.yi.Tzer Yah.weh 'E.lo.Him 'et- ha./'a.Dam 'a.Far min- ha./'a.da.Mah va/i.yi.Pach be./'a.Pa/v nish.Mat chai.Yim va/y.Hi ha./'a.Dam le./Ne.fesh chai.Yah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I oblikova Jahve Bog čovjeka prah od zemlje i udahnu u nosnice njegove dah života i posta čovjek dušom živom."
1. I oblikova Izvornik: וַיִּיצֶר [vayiytser] Gramatika: Glagol 'yatsar' u qal imperfektu 3. lica jednine muškog roda, s 'waw' konsekutivnim. Glagol prvenstveno označava radnju lončara koji vješto oblikuje glinu. Značenje: Ovaj izraz slikovito prikazuje Boga kao Vrhovnog Lončara koji s posebnom pažnjom, namjerom i intimnošću oblikuje ljudsko tijelo. To naglašava duboku osobnu uključenost Stvoritelja u stvaranje čovjeka u usporedbi sa stvaranjem ostatka svijeta.
2. čovjeka prah od zemlje Izvornik: אֶת הָֽאָדָם עָפָר מִן הָאֲדָמָה ['et ha'adam 'afar min ha'adama] Gramatika: Imenice 'adam' (čovjek) i 'adamah' (zemlja) imaju određeni član 'ha'. Gramatički i stilski prisutna je jasna igra riječi (paronomazija) temeljena na istom korijenu. Značenje: Fraza ističe temeljnu ljudsku smrtnost, krhkost i organsku povezanost s materijalnim svijetom iz kojeg potječemo. Bez udaha Božjeg duha, čovjek ostaje tek beživotna zemaljska materija.
3. i udahnu u nosnice njegove Izvornik: וַיִּפַּח בְּאַפָּיו [vayipach be'apayv] Gramatika: Glagol 'nafach' (dahnuti, puhati) u konsekutivnom imperfektu spojen je s prijedlogom 'be' (u) i imenicom 'af' (nos) u dualu, uz pronominalni sufiks za 3. lice jednine. Značenje: Opisuje se krajnje intiman Božji čin koji nalikuje davanju svojevrsnog 'umjetnog disanja'. Bog se približava čovjeku i izravno prenosi svoj životni princip u njegovu još uvijek beživotnu formu.
4. dah života Izvornik: נִשְׁמַת חַיִּים [nishmat chayiym] Gramatika: Ovo je imenička veza (status constructus) u kojoj je imenica 'neshamah' (dah) u jednini, dok je 'chayyim' (život) u apstraktnoj množini (pluralis majestatis). Značenje: Ovaj poseban božanski dah (neshamah) daruje čovjeku samosvijest, razum i kapacitet za dubok duhovni odnos sa Stvoriteljem. To je jedinstvena iskra života koja čovjeka kvalitativno izdiže iznad ostalih živih stvorenja.
5. posta čovjek dušom živom Izvornik: וַֽיְהִי הָֽאָדָם לְנֶפֶשׁ חַיָּֽה [vayhiy ha'adam lenefesh chaya] Gramatika: Glagol 'hayah' (biti, postati) s prijedlogom 'le' označava prelazak u novo stanje. 'Nefesh chayah' je spoj imenice za dušu/biće i pridjeva 'živa' u ženskom rodu. Značenje: Čovjek prema hebrejskom poimanju ne 'ima' dušu smještenu unutar tijela, nego on sav i u potpunosti 'postaje' duša (živa osoba). Čovjek je nedjeljiva psihofizička cjelina stvorena sjedinjenjem praha i Božjeg daha. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Kvadaragram ili Tetragramaton izvodi se iz semitskog korijena h-v-h (הוה) koji znači 'biti' ili 'postojati', najčešće shvaćen kao qal ili hifil oblik glagola u imperfektu. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska 3:14 pojašnjava ovo ime kroz božansku samoobjavu 'Ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam).
- Adam (Čovjek) [הָֽאָדָם / ha'adam] (osoba) Znači: zemljani, onaj od zemlje, crvenkasti Tvorba: Ime je izravno izvedeno iz imenice 'adamah' (zemlja, oranica), čiji je korijen 'adom' (crveno), što asocira na boju plodne istočnjačke gline i tla. Tekst objašnjava: Sam tekst Postanka ovdje daje etiološko objašnjenje imena prvog čovjeka: on je 'Adam' upravo zato jer je stvoren iz praha 'adamah' (zemlje).
Ovaj stih iz Knjige Postanka donosi jedan od najsnažnijih antropoloških tekstova cijeloga Svetog pisma. Čovjek je prikazan kao jedinstveno biće postavljeno na razmeđi dvaju svjetova – onog materijalnog i onog duhovnog. Prah zemaljski od kojeg je uzet ('afar min ha'adamah) oslikava našu krhku i prolaznu tjelesnu prirodu, podsjećajući čovjeka da pripada zemlji i dijeli materijalnu sudbinu s ostatkom stvorenja. No s druge strane, dah života (nishmat chayyim) koji mu je intimno darovan od Boga, predstavlja neugasivu iskru božanske svijesti koja čovjeka osposobljava za odnos s Vječnim.
Posebno je važno primijetiti odbacivanje kasnijeg grčkog dualizma koji je tijelo smatrao svojevrsnim zatvorom za dušu. Biblijski tekst naglašava da čovjek nije tijelo koje posjeduje dušu, niti duh zarobljen u tijelu, već tek u savršenom spoju Božjeg udaha i materijalnog praha čovjek 'postaje živa duša' (nefesh chayah). Tijelo i duh su u hebrejskom shvaćanju suštinski integrirani u jednu svjesnu, neponovljivu osobu nad kojom se Stvoritelj brižno nagnuo.