Tada Jahve Bog pusti dubok san na čovjeka te on zaspa, pa uze jedno od njegovih rebara i zatvori tijelo na njegovu mjestu.
Tada Jahve Bog pusti dubok san na čovjeka te on zaspa, pa uze jedno od njegovih rebara i zatvori tijelo na njegovu mjestu.
I od rebra koje uze od čovjeka Jahve Bog načini ženu, pa je dovede k čovjeku.
Tada čovjek reče: "Ovaj put kost od mojih kostiju i tijelo od moga tijela! Ona će se zvati žena, jer je od muškarca uzeta."
Zbog toga će čovjek ostaviti oca svoga i majku svoju te prionuti uz ženu svoju, i bit će jedno tijelo.
A bijahu oboje goli, čovjek i žena njegova, i ne stidjahu se.
Tada čovjek reče: "Ovaj put kost od mojih kostiju i tijelo od moga tijela! Ona će se zvati žena, jer je od muškarca uzeta."
A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka.
וַיֹּאמֶר הָֽאָדָם זֹאת הַפַּעַם עֶצֶם מֵֽעֲצָמַי וּבָשָׂר מִבְּשָׂרִי לְזֹאת יִקָּרֵא אִשָּׁה כִּי מֵאִישׁ לֻֽקֳחָה זֹּֽאת
va/i.yo.Mer ha./'a.Dam zot ha./Pa.'am 'E.tzem me./'a.tza.Ma/i u./va.Sar mi./be.sa.R/i le./zoT yi.ka.Re' 'i.Shah ki me./'Ish lu.ko.chah- Zot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče čovjek ovaj put kost od kostiju mojih i meso od mesa moga; ovoj nazvat će se žena jer od muškarca uzeta je ova."
1. čovjek Izvornik: הָֽאָדָם [ha'adam] Gramatika: Imenica u jednini s određenim članom 'ha'. U ovoj ranoj fazi Postanka oblik primarno označava čovjeka kao predstavnika vrste, iako će kasnije postati i osobno ime. Značenje: Izražava univerzalnost ljudskog iskustva u kojem prvi čovjek predstavlja cijelo čovječanstvo, a njegovo pronalaženje partnera rješava temeljnu ljudsku samoću.
2. ovaj put Izvornik: זֹאת הַפַּעַם [zo't hapa'am] Gramatika: Pokazna zamjenica ženskog roda uz imenicu 'pa'am' (doslovno: udarac, korak) s određenim članom. Fraza djeluje kao vremenski prilog. Značenje: Odražava naglo olakšanje i oduševljenje čovjeka. Nakon uzaludnog traženja prikladnog pomoćnika među životinjama, konačno prepoznaje ravnu sebi.
3. kost od kostiju mojih i meso od mesa moga Izvornik: עֶצֶם מֵֽעֲצָמַי וּבָשָׂר מִבְּשָׂרִי ['etsem me'atsamay uvasar mibesariy] Gramatika: Dvije imenice u jednini ('kost', 'meso') povezane su prijedlogom 'min' (od) s njihovim oblicima za množinu i jedninu sa sufiksom za prvo lice jednine. Značenje: Ovo je prepoznatljiv drevni hebrejski idiom za duboko krvno, srodstveno i ontološko jedinstvo. Naglašava potpunu istobitnost i bliskost između muškarca i žene.
4. ženi i muškarcu Izvornik: אִשָּׁה ... מֵאִישׁ ['isha ... me'iysh] Gramatika: Imenica 'išša' (žena) stavljena je u jezičnu svezu s imenicom 'iš' (muškarac/muž) koristeći prijedlog 'min' (od). Pisac koristi zvučnu igru (paronomaziju) da ih poveže. Značenje: Teološki izražava snažnu ideju komplementarnosti, ravnopravnosti i međusobne pripadnosti. Žena nije podređena, već je jednaka pred Bogom jer dijeli istu bit s muškarcem.
5. uzeta je ova Izvornik: לֻֽקֳחָה זֹּֽאת [lukocha zo't] Gramatika: Glagol 'lakach' (uzeti) u pasivnom Pual konjugacijskom obrascu, treće lice jednine ženskog roda, uz pokaznu zamjenicu 'zo't' (ova). Značenje: Pasivni oblik naglašava da formiranje žene nije bilo čovjekovo djelo već Božji čin. Žena je Božji dar izveden iz same ljudske biti. Imena:
- Adam [אָדָם / 'adam] (osoba) Znači: čovjek, čovječanstvo, onaj koji je od zemlje Tvorba: Dolazi od semitskog korijena ('-d-m) koji se odnosi na čovječanstvo, a izravno je povezan s imenicom 'adamah' (zemlja, tlo) i 'adom' (crven). Tekst objašnjava: Biblijski tekst u Postanku 2:7 objašnjava ovo ime izvještajem da je Bog stvorio čovjeka (adam) od praha zemaljskoga (adamah).
Ovaj stih predstavlja prve zabilježene ljudske riječi u Bibliji, oblikovane kao poetični i radosni ushit. Nakon što je iskusio nedostatnost životinjskog svijeta, čovjek prepoznaje ženu kao biće koje mu je potpuno jednako i srodno. Fraza 'kost od mojih kostiju i meso od moga mesa' postala je temeljnim biblijskim konceptom za ljudsku komplementarnost i bračno sjedinjenje.
Etimološka igra riječima između 'iš' (muškarac) i 'išša' (žena) služi dubokoj teološkoj svrsi: ona podcrtava njihovo zajedničko podrijetlo i ontološku jednakost. Žena se u biblijskom tekstu ne javlja kao podređeno biće, već kao egzistencijalni partner (ezer kenegdo) koji dijeli istu temeljnu prirodu s muškarcem, a njihovo međusobno prepoznavanje rješava prvotnu samoću ljudskog bića.