Benjamin je vuk koji rastrgava: ujutro će jesti lovinu, a navečer će dijeliti plijen."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Benjamin je vuk koji rastrgava: ujutro će jesti lovinu, a navečer će dijeliti plijen."
Svi su ovi dvanaest plemena Izraelovih, i ovo je ono što im govoraše otac njihov te ih blagoslovi; svakoga po blagoslovu njegovu blagoslovi.
I zapovjedi im te im reče: "Ja se pridružujem narodu svojemu; pokopajte me k ocima mojim, u pećinu koja je u polju Efrona Hetita,
u pećinu koja je u polju Makpeli, koja je nasuprot Mamri u zemlji kanaanskoj, polju koje kupi Abraham od Efrona Hetita za grobni posjed.
Tamo pokopaše Abrahama i Saru, ženu njegovu; tamo pokopaše Izaka i Rebeku, ženu njegovu, i tamo pokopah Leu.
I zapovjedi im te im reče: "Ja se pridružujem narodu svojemu; pokopajte me k ocima mojim, u pećinu koja je u polju Efrona Hetita,
Potom im zapovjedi i reče im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,
וַיְצַו אוֹתָם וַיֹּאמֶר אֲלֵהֶם אֲנִי נֶאֱסָף אֶל עַמִּי קִבְרוּ אֹתִי אֶל אֲבֹתָי אֶל הַמְּעָרָה אֲשֶׁר בִּשְׂדֵה עֶפְרוֹן הַֽחִתִּֽי
va/y.Tzav 'o.Ta/m va/i.Yo.mer 'a.le./Hem 'a.Ni ne.'e.Saf 'el- 'a.M/i kiv.Ru 'o.T/i 'el- 'a.vo.Ta/i 'el- ha./me.'a.Rah 'a.Sher bi/s.Deh ef.Ron Ha./chi.Ti
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zapovjedi im i reče im: ja bivam pridružen k narodu mome, pokopajte mene k ocima mojim, u pećinu koja je u polju Efrona Hetita."
1. I zapovjedi Izvornik: וַיְצַו [vaytsav] Gramatika: Glagol u Piel konjugaciji (imperfekt 3. lica jednine s vav-konsekutivnim za prošlost) od korijena tsavah (צָוָה). Piel ovdje naglašava intenzitet i odlučnost radnje. Značenje: Označava Jakovljev konačni i autoritativni nalog sinovima pred smrt. Kroz ovu zapovijed njegova oporuka poprima pravno obvezujuću i svetu snagu za cijelu obitelj.
2. pridružen (skupljen) Izvornik: נֶאֱסָף [ne'esaf] Gramatika: Nifal (pasivno-refleksivna konjugacija) particip muškog roda od korijena 'asaf (אָסַף). Particip izražava neposrednost radnje, ono što se upravo događa ili samo što se nije dogodilo. Značenje: Predstavlja prekrasan starozavjetni eufemizam za smrt koji negira njen apsolutni kraj; umirući ne nestaje, već se okuplja i sjedinjuje s precima u zajedništvu naroda Božjeg.
3. pokopajte Izvornik: קִבְרוּ [kivru] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, imperativ 2. lica množine od korijena qavar (קָבַר). Značenje: Jakovljeva izravna zapovijed koja se ne odnosi samo na Josipa (koji ima moć), već na sve sinove, dajući time svim plemenima kolektivnu obvezu sjećanja na Obećanu zemlju.
4. pećinu Izvornik: הַמְּעָרָה [hame'ara] Gramatika: Imenica ženskog roda me'arah (מְעָרָה) ispred koje stoji određeni član ha- (הַ). Određeni član ukazuje da misli na vrlo konkretnu i već dobro poznatu pećinu. Značenje: Simbolizira jedini komad kanaanske zemlje (Makpelu) koji patrijarsi legalno posjeduju, kupljen u Abrahamovo vrijeme, koji služi kao fizički zalog ispunjenja saveza i Božjeg obećanja. Imena: - Efron [עֶפְרוֹן / 'efron] (osoba) Znači: Prašnjav, Od praha ili Mladi jelen Tvorba: Najvjerojatnije se izvodi od hebrejskog korijena 'afar (עָפָר) što znači 'prah' ili 'zemlja', uz tvorbeni nastavak -on. Alternativno, jezično se može povezati s riječi 'ofer (עֹפֶר), u značenju 'lane' ili 'mladi jelen'.
- Hetit [הַֽחִתִּֽי / hachitiy] (narod) Znači: Potomak Heta Tvorba: Nastalo je od osobnog imena Het (חֵת), koji je po biblijskom rodoslovlju sin Kanaana (Noinog unuka). Sufiks -i ('yud') označava etničku i rodnu pripadnost, uz prefiks određenog člana.
Ovaj redak (Postanak 49:29) donosi dirljiv, ali teološki i povijesno presudan Jakovljev oproštaj i oporuku pred samu smrt. Znajući da mu se bliži kraj u okrilju Egipta, Jakov rezolutno zapovijeda svojim sinovima da tamo ne ostave njegove posmrtne ostatke. Njegove uvodne riječi o 'pridruživanju svome narodu' savršeno odražavaju duboko ukorijenjeno starozavjetno poimanje smrti – ne kao tjeskobnog ništavila, već kao mirnog povratka svojim korijenima i nastavka opstojnosti u duhovnom zajedništvu s ocima u okrilju Božje obitelji.
Inzistiranjem na tome da ga pokopaju na točno određenoj lokaciji – u pećini na Efronovom polju u Kanaanu – Jakov nudi snažnu izjavu vjere. To je jedina zemlja koju je Abraham zakonito kupio i koja pripada njihovoj lozi. Ostavljajući sinovima ovu zajedničku, konkretnu obvezu, on ih kao otac nacije proročki obvezuje da ne grade svoju trajnu budućnost u Egiptu u koji su se privremeno sklonili, već da njihov životni pravac i vjera ostanu zauvijek usmjereni prema Obećanoj zemlji kao njihovoj pravoj i obećanoj baštini.