A Abramu činjaše dobro zbog nje, te steče sitne stoke i goveda i magaraca, i slugu i sluškinja, i magarica i deva.
A Abramu činjaše dobro zbog nje, te steče sitne stoke i goveda i magaraca, i slugu i sluškinja, i magarica i deva.
Ali Jahve udari faraona i kuću njegovu udarcima velikim zbog Saraje, žene Abramove.
Tada faraon pozva Abrama i reče: "Što si mi ovo učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona žena tvoja?
Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', te je uzeh sebi za ženu? A sada, evo žene tvoje; uzmi je i idi!"
I zapovjedi faraon ljudima za nj, te otpremiše njega i ženu njegovu i sve što bijaše njegovo.
Tada faraon pozva Abrama i reče: "Što si mi ovo učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona žena tvoja?
Tada dozva Faraon Avrama i reče mu: šta mi to učini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena?
וַיִּקְרָא פַרְעֹה לְאַבְרָם וַיֹּאמֶר מַה זֹּאת עָשִׂיתָ לִּי לָמָּה לֹא הִגַּדְתָּ לִּי כִּי אִשְׁתְּךָ הִֽוא
va/i.yik.Ra' far.'Oh le./'av.Ram va/i.Yo.mer mah- zot 'a.Si.ta L/i La./mah lo'- hi.Gad.ta L/i ki 'ish.te./Kha hi'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pozva faraon Abramu i reče što ovo učinio si meni zašto ne rekao si meni da žena tvoja ona"
1. I pozva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda, spojen s waw-konsekutivnim koji radnju prebacuje u prošlost. Predstavlja izravnu i hitnu akciju. Značenje: Označava službeni i autoritativni poziv vladara koji traži hitno objašnjenje. Faraon preuzima inicijativu suočen s posljedicama (pošastima) zbog Abramove prijevare.
2. što ovo Izvornik: מַה זֹּאת [ma zo't] Gramatika: Upitna zamjenica 'ma' (što) uz pokaznu zamjenicu ženskog roda 'zo't' (ovo). Značenje: Izražava duboko čuđenje, ogorčenost i prijekor. Faraon, poganski vladar, ovdje nastupa kao glasnik moralnog ukora samom praocu vjere, zaprepašten njegovim postupkom.
3. učinio si Izvornik: עָשִׂיתָ ['asiyta] Gramatika: Glagol iz korijena 'asah' (činiti, raditi), u Qal perfektu, 2. lice jednine muškog roda. Označava završenu radnju koja ima posljedice. Značenje: Fokusira se na Abramovu osobnu odgovornost. Faraon traži polaganje računa za Abramov čin koji je prekršio gostoprimstvo i ugrozio cijeli kraljevski dvor.
4. ne rekao si Izvornik: לֹא הִגַּדְתָּ [lo' higadta] Gramatika: Negacija 'lo' uz glagol u Hifil perfektu (uzročni oblik), 2. lice jednine muškog roda, od korijena 'nagad' (biti očit, prijaviti, očitovati). Značenje: Hifil oblik naglašava aktivno zataškavanje; Abram nije samo 'šutio', nego je svjesno propustio očitovati i prijaviti ključnu istinu, što faraon osuđuje kao duboko nepravedno.
5. žena tvoja ona Izvornik: כִּי אִשְׁתְּךָ הִֽוא [kiy 'ishtekha hiv'] Gramatika: Imenična rečenica uvedena veznikom 'kiy' (da, jer). Imenica 'ishah' (žena) s pronominalnim sufiksom za 2. lice 'kha' (tvoja) uz osobnu zamjenicu 'hi' (ona) kao kopulu. Značenje: Ova fraza iznosi na vidjelo samu srž prijevare. Otkrivanje pravog Sarinog identiteta preokreće situaciju iz naizgled bezazlene u potencijalno katastrofalnu povredu braka, greh koji su i pogani smatrali izrazito teškim. Imena: - faraon [פַרְעֹה / far'o] (osoba) Znači: velika kuća Tvorba: Dolazi iz staroegipatskog 'pr-ꜥꜣ' (čita se per-aa), što doslovno znači 'velika kuća'. Prvotno se odnosilo na kraljevsku palaču, a u kasnijim se razdobljima počelo koristiti kao metonimija za samog egipatskog vladara.
- Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: uzvišeni otac Tvorba: Tvoreno od zapadnosemitskih elemenata 'av' (otac) i 'ram' (uzvišen, visok). Ime ukazuje na plemenito podrijetlo ili poštovanje prema božanstvu. Promjena imena: U Postanku 17,5 Bog mu mijenja ime iz Abram u Abraham (heb. אַבְרָהָם 'avraham'), što biblijski tekst objašnjava novom ulogom: 'otac mnoštva naroda' (povezujući 'av' s 'hamon' - mnoštvo).
Ovaj stih (Postanak 12,18) predstavlja dramatičan i ironičan vrhunac epizode u Egiptu, gdje poganski vladar, faraon, s pravom ukorava Abrama, izabranog Božjeg slugu. Nositelj Božjeg obećanja djeluje iz straha za vlastiti život i nedostatka vjere, donoseći kletvu i nevolju umjesto blagoslova na narod koji ga je primio. S druge strane, faraon pokazuje zavidan osjećaj za moralnu ispravnost, bivajući užasnut mogućnošću da nesvjesno počini grijeh preljuba.
Teološki, ovaj prizor duboko naglašava istinu da ispunjenje Božjeg plana spasenja ne ovisi o savršenosti i bezgrešnosti ljudskih posrednika, već isključivo o Božjoj suverenosti i vjernosti vlastitim obećanjima. Bog izravno intervenira kako bi zaštitio Saru i očuvao obećanu lozu, i to unatoč Abramovom moralnom padu, izvlačeći svoje izabranike iz nevolje koju su sami prouzročili.