Otac me moj prisegnu: 'Evo, ja umirem; u grobu mojemu koji iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, ondje me pokopaj.' A sada, neka uzađem, molim, da pokopam oca svojega, pa ću se vratiti."
A faraon reče: "Uzađi i pokopaj oca svojega, kako te prisegnu."
I uzađe Josip pokopati oca svojega, a s njim uzađoše sve sluge faraonove, starješine doma njegova i sve starješine zemlje egipatske,
i sav dom Josipov, i braća njegova, i dom oca njegova; samo nejačad svoju, i stada svoja, i goveda svoja ostaviše u zemlji Gošenu.
I uzađoše s njim i bojna kola i konjanici, te tabor bijaše veoma velik.
I uzađe Josip pokopati oca svojega, a s njim uzađoše sve sluge faraonove, starješine doma njegova i sve starješine zemlje egipatske,
I otide Josif da pogrebe oca svojega; i s njim pođoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegova i sve starješine od zemlje Misirske,
וַיַּעַל יוֹסֵף לִקְבֹּר אֶת אָבִיו וַיַּֽעֲלוּ אִתּוֹ כָּל עַבְדֵי פַרְעֹה זִקְנֵי בֵיתוֹ וְכֹל זִקְנֵי אֶֽרֶץ מִצְרָֽיִם
va/i.Ya.'al yo.Sef li/k.Bor 'et- 'a.Vi/v va/i.ya.'a.Lu 'i.T/o kol- 'av.Dei far.'Oh zik.Nei vei.T/o ve./Khol zik.Nei 'e.retz- mitz.Ra.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzađe Josip pokopati oca svoga i uzađoše s njim sve sluge faraonove starješine doma njegova i sve starješine zemlje Egipat"
1. i uzađe Izvornik: וַיַּעַל [vaya'al] Gramatika: Glagol od korijena 'alah' (uzaći) u 'qal' konjugaciji, imperfekt s konsekutivnim 'waw' (wayyiqtol) koji ga pretvara u narativno prošlo vrijeme. To je 3. lice jednine muškog roda. Značenje: Označava fizički uspon, s obzirom na to da je Kanaan na višoj nadmorskoj visini od Egipta. U biblijskoj teologiji taj se glagol redovito koristi za povratak u Obećanu zemlju, noseći ideju duhovnog i nacionalnog uspona.
2. pokopati Izvornik: לִקְבֹּר [likbor] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'lamed' (za, da bi) i glagola u infinitivu konstruktnom od korijena 'qabar'. Tvori namjernu rečenicu. Značenje: Naglašava cilj putovanja i ispunjenje Josipove zakletve ocu. Pokop na obiteljskom posjedu u Makpeli predstavljao je konačno odvajanje Izraelaca od Egipta kao trajnog doma.
3. starješine Izvornik: זִקְנֵי [zikney] Gramatika: Imenica u množini u 'status constructus' (spregnutom stanju), čime tvori genitivnu vezu sa sljedećom riječi (starješine nečega). Značenje: Korijen riječi dolazi od 'zaqan' (brada). Označava ljude velikog iskustva, mudrosti i društvenog autoriteta, čije sudjelovanje u sprovodu pokazuje razinu državnih počasti odanih Jakovu.
4. sve sluge Izvornik: כָּל עַבְדֵי [kal 'avdey] Gramatika: Riječ 'kal' (sve, svaki) stoji uz imenicu 'eved' (sluga) koja je u množini i spregnutom stanju (sluge nečije). Značenje: U kontekstu egipatskog dvora, 'sluge' nisu robovi nego visoki dužnosnici, dvorjani i ministri. Njihova prisutnost svjedoči o tome da je Jakovljev sprovod bio događaj na razini državničkog pogreba. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena 'yasaf' (יָסַף), što znači dodati, povećati ili umnožiti. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela objašnjava ime riječima: 'Neka mi Jahve doda još jednoga sina!' Promjena imena: U Postanku 41,45 faraon Josipu daje egipatsko ime Safenat Paneah (Zafnat-Paneah), što ukazuje na njegovu potpunu asimilaciju u egipatski dvorski sustav.
- Faraon [פַרְעֹה / far'o] (osoba) Znači: Velika kuća Tvorba: Riječ je o hebrejskoj transliteraciji staroegipatskog izraza 'pr-aa' koji se prvotno odnosio na kraljevsku palaču, a od Novog kraljevstva postao je uobičajena titula za vladara.
- Egipat [מִצְרָֽיִם / mitsrayim] (zemlja) Znači: Dvije tjeskobe ili dvostruka tvrđava Tvorba: Ime ima dualni nastavak '-ayim', koji se odnosi na drevnu podjelu na Gornji i Donji Egipat. Neki znanstvenici povezuju korijen sa semitskim 'tsarar' (sužavati, opsjedati).
Ovaj stih iz Postanka 50,7 oslikava izniman i veličanstven pogrebni sprovod patrijarha Jakova. Opisuje jedinstveni trenutak u kojem se spajaju najviše državne počasti moćnog egipatskog carstva s dubokom odanošću hebrejskoj vjeri i obiteljskoj tradiciji. Josip, iako obnaša dužnost drugog čovjeka Egipta, ispunjava svoju dužnost sina i vraća oca u zemlju obećanja.
Prisutnost svih faraonovih dvorjana i egipatskih starješina u povorci naglašava nevjerojatan ugled koji je Josipova obitelj tada uživala. Uz to, ovaj veliki 'uspon' (vaya'al) iz Egipta u Kanaan radi pokopa služi kao teološka prefiguracija i svojevrsna proročka najava kasnijeg Izlaska (Egzodusa), kada će cijeli izraelski narod istim putem uzaći iz Egipta natrag u zemlju koju im je Bog obećao.