Postanak 50,2 — Knjiga Postanka

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I zapovjedi Josip [obj.] sluge svoje [obj.] liječnike balzamirati [obj.] oca svoga, i balzamiraše liječnici [obj.] Izraela."

1. I zapovjedi Izvornik: וַיְצַו [vaytsav] Gramatika: Piel imperfekt 3. lica jednine muškog roda s vaj-konsekutivnim. Ovaj oblik uobičajeno označava radnju u prošlosti s naglaskom na kontinuitet narativa. Značenje: Ova riječ izražava jasan autoritet. Josip ne moli za uslugu, nego u svojstvu visokog egipatskog dužnosnika izdaje naredbu svojim podređenima.

2. liječnike Izvornik: הָרֹפְאִים [harof'iym] Gramatika: Particip aktivni Kal glagola רָפָא (rafa' - liječiti) u množini s određenim članom. Doslovno znači "oni koji liječe". Značenje: U egipatskoj kulturi balzamiranje su obavljali svećenici uz religijske obrede. Korištenjem sekularnog naziva "liječnici", biblijski pisac postupak oslobađa poganskih konotacija i svodi ga na čisti medicinski čin.

3. balzamirati Izvornik: לַחֲנֹט [lachanot] Gramatika: Kal infinitiv konstruktni glagola חָנַט (chanat - začiniti, balzamirati) s prijedlogom lamed (za, da bi). Značenje: Određuje svrhu naredbe i opisuje poznatu egipatsku praksu mumifikacije (korištenje smola i začina). Ovdje je čin nužan isključivo zato da se Jakovljevo tijelo očuva za dugo putovanje do Kanaana.

4. i balzamiraše Izvornik: וַיַּחַנְטוּ [vayachantu] Gramatika: Kal imperfekt 3. lica množine muškog roda s vaj-konsekutivnim od istog korijena חָנַט (chanat). Značenje: Glagol potvrđuje trenutno i uspješno izvršenje Josipove naredbe. Time je ostvaren prvi preduvjet za ispunjenje zakletve i Jakovljeve posljednje želje. Imena:

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: "Neka doda", "On dodaje" ili "Jahve će dodati". Tvorba: Potječe od glagolskog korijena יָסַף (yasaf), što znači "dodati" ili "umnožiti", u obliku kauzativnog (Hifil) imperfekta. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela mu daje ime i objašnjava: "Neka mi Jahve pridoda i drugoga sina!" Uz to se u prethodnom stihu aludira i na sličan korijen 'asaf' ("Uzeo je Bog sramotu moju").

- Izrael [יִשְׂרָאֵֽל / yisra'el] (osoba) Znači: "Bog se bori" ili "Onaj koji se bori s Bogom". Tvorba: Sastoji se od glagolskog korijena שָׂרָה (sara - boriti se, ustrajati) i teoformnog elementa אֵל (El

- Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,29, nakon hrvanja s anđelom na Penuelu, dano je objašnjenje: "jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si." Promjena imena: Jakov (יַעֲקֹב - "onaj koji drži za petu" ili "potiskivač") dobiva ime Izrael. Ova promjena označava duboku duhovnu preobrazbu od prevaranta do patrijarha koji živi u izravnom savezu s Bogom.

Ovaj stih (Postanak 50,2) opisuje zanimljiv spoj egipatske stručnosti i snažne hebrejske vjere i identiteta. Dok Josip u potpunosti koristi svoj autoritet u Egiptu naređujući stručnjacima da balzamiraju njegovog oca, biblijski pisac namjerno izbjegava terminologiju egipatskog svećenstva. Upotrebom neutralne riječi "liječnici", balzamiranje se oslobađa od idolopoklonstva i magijskih rituala te svodi isključivo na prijeko potreban fizički i medicinski postupak očuvanja tijela.

Korištenje imena "Izrael" na kraju stiha, umjesto "Jakov", nosi veliku teološku težinu. Balzamiran je praotac naroda i nositelj saveza, a ne tek običan starac. Očuvanje njegovog tijela posve je u službi nade i vjernosti Božjem obećanju – ono se priprema isključivo zato da bi bilo izneseno iz Egipta i položeno u Obećanu zemlju (Kanaan). Na taj način Izraelov ukop služi kao proročki preteča velikog Egzodusa njegovih potomaka.