Tada Josip reče braći svojoj: "Ja umirem, ali Bog će vas zacijelo pohoditi i izvest će vas iz zemlje ove u zemlju za koju se priseže Abrahamu, Izaku i Jakovu."
I prisegnu Josip sinove Izraelove: "Bog će vas zacijelo pohoditi, a vi iznesite kosti moje odavde."
I umrije Josip u dobi od sto i deset godina; i balzamiraše ga te bi položen u kovčeg u Egiptu.
I umrije Josip u dobi od sto i deset godina; i balzamiraše ga te bi položen u kovčeg u Egiptu.
Potom umrije Josif, a bješe mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru.
וַיָּמָת יוֹסֵף בֶּן מֵאָה וָעֶשֶׂר שָׁנִים וַיַּחַנְטוּ אֹתוֹ וַיִּישֶׂם בָּאָרוֹן בְּמִצְרָֽיִם
va/i.Ya.mot yo.Sef ben- me.'Ah va./'E.ser sha.Nim va/i.ya.chan.Tu 'o.T/o va/i.Yi.sem ba./'a.Ron be./mitz.Ra.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I umrije Josip sin stotinu i deset godina i balzamiraše ga i bi stavljen u kovčeg u Egiptu."
1. I umrije Izvornik: וַיָּמָת [vayamat] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, imperfekt trećeg lica jednine s waw-konsekutivom od korijena 'mut' (umrijeti). Ovaj oblik standardno izražava narativni slijed radnji u prošlosti. Značenje: Označava konačan kraj ere patrijarha u Knjizi Postanka. Josipova smrt predstavlja prijelaz iz doba praotaca u doba ropstva koje će uslijediti u Knjizi Izlaska.
2. sin stotinu i deset godina Izvornik: בֶּן מֵאָה וָעֶשֶׂר שָׁנִים [ben me'a va'eser shaniym] Gramatika: Idiomatska hebrejska konstrukcija u vezanom stanju (status constructus) 'ben' (sin) s brojevima i imenicom, koja se koristi za izražavanje nečije dobi. Ovdje doslovno znači "sin stotinu i deset godina". Značenje: Dob od 110 godina smatrala se u drevnom Egiptu idealnim i savršenim životnim vijekom. To potvrđuje da je Josip živio ispunjen, bogougodan život uživajući božanski blagoslov i najveće počasti, čak i u stranoj zemlji.
3. i balzamiraše Izvornik: וַיַּחַנְטוּ [vayachantu] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, imperfekt trećeg lica množine s waw-konsekutivom od korijena 'chanat' (balzamirati, začiniti). Subjekt je neizrečen, što implicira uobičajenu stručnu praksu egipatskih liječnika. Značenje: Balzamiranje je bila egipatska, a ne hebrejska kultna praksa, čime se ukazuje na Josipovu duboku asimilaciju. Međutim, ovdje to ima i teološku i praktičnu svrhu jer je omogućilo očuvanje tijela za budući prijenos u Obećanu zemlju.
4. i bi stavljen Izvornik: וַיִּישֶׂם [vayiysem] Gramatika: Glagol u pasivnom obliku Qal konjugacije, imperfekt trećeg lica jednine s waw-konsekutivom od korijena 'sim' (staviti, položiti). Konsekutivni waw povezuje ovu radnju u neraskidivi vremenski slijed s prethodnim glagolima. Značenje: Upotreba pasiva suptilno skreće fokus s onih koji su ga položili na samu činjenicu njegova zbrinjavanja. Njegovo polaganje u lijes, bez ukopa u tlo, drži priču Postanka u iščekivanju i ukazuje na privremenost njegova boravka u Egiptu.
5. u kovčeg Izvornik: בָּאָרוֹן [ba'aron] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je s određenim članom 'ha' i imenicom 'aron' (škrinja, lijes, kovčeg). Spajanjem prijedloga i člana slovo 'he' ispada, a vokal ispod prijedloga se produljuje u qamats. Značenje: Riječ 'aron' ovdje označava tipični drveni egipatski sarkofag, ali kasnije u Bibliji označava Kovčeg Saveza (Aron ha-Berit). Taj će kovčeg s Josipovim kostima Izraelci nositi kroz pustinju, što duboko simbolički povezuje sjećanje na patrijarhe s obećanjem oslobođenja. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: neka On (Bog) doda, on dodaje Tvorba: Ime je izvedeno od hebrejskog glagolskog korijena 'jasaf' (יסף) koji u Hifil obliku znači dodati, umnožiti ili povećati. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 majka Rahela mu daje to ime uz riječi: 'Neka mi Jahve pridoda još jednoga sina!' Promjena imena: Faraon mu mijenja ime u egipatsko 'Safenat Paneah' (Postanak 41,45), što znači 'Bog govori; on živi'.
- Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (pokrajina) Znači: dva tjesnaca, dvije tvrđave Tvorba: Ime završava dualnim sufiksom '-ajim', što najvjerojatnije reflektira drevnu podjelu na Gornji i Donji Egipat. Izvedeno je iz semitskog korijena 'tsur' koji označava granicu, tjeskobno mjesto ili tvrđavu.
Ovaj stih predstavlja snažan, ali nedovršen završetak Knjige Postanka. Smrću Josipa u dobi od 110 godina zatvara se era patrijarha. Iako njegova dob i raskošni pogreb (balzamiranje i polaganje u sarkofag) svjedoče o maksimalnom uvažavanju u egipatskom društvu i ispunjenju božanskog blagoslova, njegov nepokopani kovčeg stoji kao opipljivi podsjetnik na neispunjeno obećanje.
Fizičkim polaganjem Josipa u 'kovčeg' (aron) u Egiptu, a ne u zemlju, tekst usmjerava čitateljev pogled naprijed, prema Izlasku. Taj će drveni sarkofag ostati među Izraelcima kroz cijelo vrijeme njihova ropstva kao spomenik vjere. Njegove kosti, koje će Mojsije kasnije ponijeti sa sobom u pustinju, postaju zalog nade i jamstvo da će ih Bog jednoga dana posjetiti i izvesti u Obećanu zemlju.