Početna ›

Postanak 50,19 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

'Ovako recite Josipu: "Ah, oprosti, molim te, prijestup braće svoje i grijeh njihov, jer ti zlo učiniše."' A sada, oprosti, molim te, prijestup slugu Boga oca svojega." I zaplaka Josip dok mu govorahu.

I odoše također braća njegova te padoše pred njega i rekoše: "Evo nas tebi za sluge."

A Josip im reče: "Ne bojte se, jer zar sam ja umjesto Boga?

A vi namisliste zlo protiv mene, ali Bog namisli to na dobro, da učini kao u dan ovaj i sačuva na životu narod mnogi.

I sada, ne bojte se: ja ću opskrbljivati vas i nejačad vašu." I utješi ih te progovori srcu njihovu.

Biblija

A Josip im reče: "Ne bojte se, jer zar sam ja umjesto Boga?

Daničić-Karadžić

A Josif im reče: ne bojte se, zar sam ja mjesto Boga?

Original

וַיֹּאמֶר אֲלֵהֶם יוֹסֵף אַל תִּירָאוּ כִּי הֲתַחַת אֱלֹהִים אָֽנִי

Izgovor

va/i.Yo.mer 'a.le./Hem yo.Sef 'al- ti.Ra.'u ki ha./Ta.chat 'E.lo.Him 'A.ni

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče njima Josip ne bojte se jer zar umjesto Boga ja"

Analiza

1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Vav konsekutivni s glagolom u imperfektu (qal, 3. lice jednine muškog roda od korijena 'amar). U biblijskom hebrejskom označava slijed radnje u prošlosti, karakterističan za narativne tekstove. Značenje: Uvodi izravan govor i označava presudnu točku u dijalogu. Josip ovim riječima prekida tjeskobu svoje braće umirujućom, ali čvrstom izjavom.

2. ne bojte se Izvornik: אַל תִּירָאוּ ['al tiyra'u] Gramatika: Negacija 'al, koja se koristi za izravne zabrane koje se odnose na neposrednu situaciju, u kombinaciji s glagolom u imperfektu (qal, 2. lice množine muškog roda od korijena yare'). Značenje: Ovo je vrlo česta formula ohrabrenja u Bibliji. Josip njome želi raspršiti strah braće od osvete i pozvati ih na obnovljeno povjerenje i mir.

3. zar umjesto Izvornik: הֲתַחַת [hatachat] Gramatika: Prijedlog tachat (što znači 'pod', 'ispod' ili 'na mjestu', 'umjesto') kojemu je na početku dodana prefiksirana upitna čestica ha- (označava pitanje). Značenje: Ovim retoričkim pitanjem Josip naglašava svoju podređenost višem autoritetu. Odbija zauzeti ulogu suca i osvetnika, mjesto koje smije pripadati samo Stvoritelju.

4. Boga Izvornik: אֱלֹהִים ['elohiym] Gramatika: Imenica u množini (pluralis majestatis, odnosno množina veličanstva) u apsolutnom stanju, koja se gramatički slaže s glagolima u jednini kada označava pravoga Boga. Značenje: Predstavlja teološko središte Josipovog odgovora. Bog je suvereni vladar nad ljudskim postupcima i sudbinama, a Josip pokazuje poslušnost i poniznost pred Njegovom vlasti. Imena:

- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda Tvorba: Ime je izvedeno od glagolskog korijena yasaf (יָסַף), što znači 'dodati' ili 'umnožiti'. Smatra se skraćenim oblikom teoforskog imena u kojem je impliciran subjekt Bog. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 tekst daje objašnjenje kroz riječi njegove majke Rahele, koja pri njegovom rođenju kaže: 'Neka mi Jahve prida još jednoga sina!' Promjena imena: Nakon što ga faraon postavlja za upravitelja u Egiptu, daje mu novo, egipatsko ime Zafnat Paneah (Postanak 41,45).

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 50,19) predstavlja teološki i emocionalni vrhunac cjelokupne pripovijesti o Josipu, te je ključan za razumijevanje njegovog karaktera. Nakon smrti patrijarha Jakova, Josipova braća su u strahu da će ih njihov moćni brat sada napokon kazniti za zločin koji su mu učinili u prošlosti kada su ga prodali u roblje. Međutim, Josipov odgovor ne samo da u potpunosti donosi pomirenje, već demonstrira duboku svijest o božanskoj providnosti i ljudskim ograničenjima.

Retoričkim pitanjem 'Zar sam ja umjesto Boga?', Josip se odriče prava na osudu i odmazdu. On pokazuje izvanrednu poniznost prepoznajući da sud pripada isključivo Bogu, a ne čovjeku, bez obzira na moć koju on kao egipatski upravitelj posjeduje. Njegove riječi odražavaju nepokolebljivu vjeru u to da Bog suvereno upravlja poviješću i da čak i najmračnija ljudska djela može uklopiti u svoj plan spasenja, kako bi se sačuvao život mnogih naroda, što Josip izričito i zaključuje u stihu koji slijedi.