I bijaše sva Zemlja jednoga jezika i istih riječi.
I bijaše sva Zemlja jednoga jezika i istih riječi.
I dogodi se, dok su putovali s istoka, da nađoše ravnicu u zemlji Šinearu i nastaniše se ondje.
Tada rekoše čovjek bližnjemu svome: "Hajde, napravimo opeke i dobro ih ispecimo!" I bijaše im opeka umjesto kamena, a smola im bijaše umjesto žbuke.
I rekoše: "Hajde, sagradimo sebi grad i kulu kojoj će vrh biti u Nebesima, i steknimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj Zemlji."
A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
Tada rekoše čovjek bližnjemu svome: "Hajde, napravimo opeke i dobro ih ispecimo!" I bijaše im opeka umjesto kamena, a smola im bijaše umjesto žbuke.
Pa rekoše među sobom: hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreča.
וַיֹּאמְרוּ אִישׁ אֶל רֵעֵהוּ הָבָה נִלְבְּנָה לְבֵנִים וְנִשְׂרְפָה לִשְׂרֵפָה וַתְּהִי לָהֶם הַלְּבֵנָה לְאָבֶן וְהַחֵמָר הָיָה לָהֶם לַחֹֽמֶר
va/i.yo.me.Ru 'ish 'el- re.'E./hu Ha.va/h nil.be.Nah le.ve.Nim ve./nis.re.Fah li/s.re.Fah va./te.Hi la./Hem ha./le.ve.Nah le./'A.ven ve./Ha./che.Mar ha.Yah la./Hem la./Cho.mer
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekoše čovjek k bližnjemu svome: Hajde napravimo opeke opeke i ispecimo pečenjem i bi njima opeka za kamen i smola bi njima za žbuku."
1. I rekoše čovjek k bližnjemu svome Izvornik: וַיֹּאמְרוּ אִישׁ אֶל רֵעֵהוּ [vayo'mru 'iysh 'el re'ehu] Gramatika: Glagol je u množini ('rekoše'), no subjekt je u jednini ('čovjek k bližnjemu'). Ovo je standardni hebrejski idiom za izražavanje uzajamnosti, koji se prevodi kao 'rekoše jedan drugome'. Značenje: Izražava snažno zajedništvo i jednoglasnost ljudskog roda u njihovoj namjeri. Ovdje su ujedinjeni, no ta će ujedinjenost uskoro biti razbijena Božjom intervencijom (brkanjem jezika).
2. Hajde Izvornik: הָבָה [hava] Gramatika: Imperativ, izvorno od glagola 'yahav' (dati, pružiti), koji funkcionira kao poticajni usklik u značenju 'dajte', 'dođite' ili 'hajde'. Značenje: Otkriva kolektivni poticaj na akciju i ljudsku inicijativu. Zanimljivo je da će isti uzvik Bog upotrijebiti u retku 7 ('Hajde da siđemo'), oponašajući i preokrećući njihovu nakanu.
3. napravimo opeke opeke Izvornik: נִלְבְּנָה לְבֵנִים [nilbena leveniym] Gramatika: Kohortativ (poticaj za 1. lice množine) praćen imenicom iz istog korijena (l-b-n, što znači 'biti bijel'). Riječ je o kognatnom akuzativu koji se u hebrejskom koristi za pojačavanje radnje. Značenje: Naglašava ljudsku inovativnost i oholost. Dok je kamen Božja, prirodna tvorevina, opeka je umjetna, standardizirana ljudska tvorevina koja im omogućuje neovisnost o oskudnim prirodnim resursima.
4. i ispecimo pečenjem Izvornik: וְנִשְׂרְפָה לִשְׂרֵפָה [venisrefa lisrefa] Gramatika: Još jedan kognatni oblik gdje se glagol 'saraf' (spaliti, peći) pojačava imenicom s istim korijenom. Označava potpunost i temeljitost procesa. Značenje: Za razliku od opeka sušenih na suncu, pečene opeke bile su mnogo čvršće i dugotrajnije. Njihova tehnološka superiornost postaje temelj za monumentalni i prkosni projekt kule koja treba sezati do neba.
5. I bi njima opeka za kamen Izvornik: וַתְּהִי לָהֶם הַלְּבֵנָה לְאָבֶן [vatehiy lahem halevena le'aven] Gramatika: Konstrukcija koja označava supstituciju (prijedlog 'le' u značenju 'umjesto' ili 'kao'). Značenje: Tlo Mezopotamije (Šineara) obiluje glinom, ali oskudijeva kamenom. Ova supstitucija nije samo tehnološka potreba, već teološki simbolizira čovjekov pokušaj da prirodni poredak zamijeni vlastitim tvorevinama.
6. i smola bi njima za žbuku Izvornik: וְהַחֵמָר הָיָה לָהֶם לַחֹמֶר [vehachemar haya lahem lachomer] Gramatika: Ovdje nailazimo na zvučnu igru riječi (paronomaziju) između imenice 'chemar' (bitumen, zemljana smola) i imenice 'chomer' (glina, žbuka, blato za zidanje). Značenje: Bitumen osigurava veliku vodootpornost i čvrstoću, a njegova uporaba kao veziva predstavlja vrhunac ljudskog građevinskog umijeća onog doba. Ljudi grade vlastitu, neprobojnu civilizaciju koristeći naprednu tehnologiju kao oslonac, umjesto Boga.
Ovaj redak u biblijskoj naraciji izvanredno sažima početak ljudskog poduhvata gradnje Kule babilonske, s posebnim naglaskom na tehnološki napredak (proizvodnja pečene opeke i bitumena). Iako tekst na prvi pogled samo opisuje drevnu građevinsku tehniku karakterističnu za Mezopotamiju, kroz ponavljanja korijena i zvučne igre jasno odzvanja teološka kritika. Čovjek u svom usponu teži potpunoj samostalnosti i emancipaciji od Stvoritelja, pri čemu se umjetno izrađen materijal suprotstavlja prirodnom, od Boga danom građevnom materijalu.
Ljudi se ohrabruju i dogovaraju te koriste tehnologiju da osiguraju trajno naslijeđe (čuvanje imena i izbjegavanje raspršivanja po zemlji). Taj napor ljudske samodostatnosti postaje središnja točka pada, jer će u kasnijim recima njihov 'Hajde!' biti prekinut istim božanskim 'Hajde!', čime se ljudska težnja ka apsolutnoj kontroli razotkriva kao iluzija pred Božjim suverenitetom.