Tada rekoše čovjek bližnjemu svome: "Hajde, napravimo opeke i dobro ih ispecimo!" I bijaše im opeka umjesto kamena, a smola im bijaše umjesto žbuke.
I rekoše: "Hajde, sagradimo sebi grad i kulu kojoj će vrh biti u Nebesima, i steknimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj Zemlji."
A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
I reče Jahve: "Evo, jedan su narod i jedan je jezik svima njima, i ovo je tek početak onoga što će činiti; i sada im neće biti neostvarivo ništa od onoga što naume učiniti.
Hajde, siđimo i pobrkajmo ondje njihov jezik, da ne razumiju čovjek jezik bližnjega svoga."
A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji.
וַיֵּרֶד יְהוָה לִרְאֹת אֶת הָעִיר וְאֶת הַמִּגְדָּל אֲשֶׁר בָּנוּ בְּנֵי הָאָדָֽם
va/i.Ye.red Yah.weh li/r.'Ot 'et- ha./'Ir ve./'Et ha./mig.Dal 'a.Sher ba.Nu be.Nei ha./'a.Dam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I siđe Jahve vidjeti grad i kulu koje izgradiše sinovi čovjekovi."
1. I siđe Izvornik: וַיֵּרֶד [vayered] Gramatika: Qal imperfekt 3. lica jednine muškog roda od korijena יָרַד (yarad) s waw konsekutivnim. Ovaj se oblik u biblijskom hebrejskom koristi za izražavanje prošle narativne radnje. Značenje: Antropomorfni opis Boga koji napušta svoju nebesku sferu kako bi pregledao ljudska djela. Radnja naglašava Božju transcendentnost, ali i njegovu budnost te aktivno sudjelovanje u ljudskoj povijesti.
2. Jahve Izvornik: יְהוָה [yehva (YHWH)] Gramatika: Vlastita imenica, tetragramaton, ovdje u funkciji subjekta rečenice. Značenje: Upućuje na osobnog, saveznog Boga Izraela. Njegova iznenadna pojava u narativu ruši ljudske planove i podsjeća tko zapravo ima vrhovni autoritet.
3. vidjeti Izvornik: לִרְאֹת [lir'ot] Gramatika: Qal infinitiv konstruktni od glagolskog korijena רָאָה (ra'ah) spojen s prijedlogom lamed (ל). Gramatički se koristi za izražavanje namjere ili svrhe neke radnje. Značenje: Označava Božje temeljito ispitivanje i pravednu procjenu ljudskog pothvata prije izricanja ikakve presude. Također ukazuje na božansko sveznanje usmjereno na specifičan događaj.
4. kulu Izvornik: הַמִּגְדָּל [hamigdal] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s određenim članom (ha-). Etimološki proizlazi iz korijena גָּדַל (gadal), što nosi ideju rasta ili nečeg velikog. Značenje: Građevina je ultimativni simbol ljudske oholosti i neovisnosti od Boga. Posebno je ironično da za građevinu koja po ljudskim mjerilima dodiruje nebo, Bog mora sići s neba da bi je uopće vidio.
5. sinovi čovjekovi Izvornik: בְּנֵי הָאָדָֽם [beney ha'adam] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut) koji spaja imenicu u množini konstruktonog stanja (beney) i imenicu s određenim članom (ha'adam). Značenje: Izraz oštro naglašava puku ljudsku, zemaljsku i prolaznu narav graditelja. Umjesto da budu moćni stvoritelji kakvima se zamišljaju, ovim su nazivom svedeni na svoju krhku narav proizašlu iz praha zemaljskog. Imena:
- Jahve [יְהוָה / YHWH] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji daje postojanje Tvorba: Tetragramaton, Božje osobno ime. Znanstvenici smatraju da potječe od hebrejskog glagolskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah), što znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih iz Postanka 11 prožet je izvanrednom književnom i teološkom ironijom koja savršeno rasvjetljava odnos između ljudske oholosti i neizmjerne Božje veličine. Graditelji nastoje podići monumentalnu kulu kojom bi doprli do samih nebesa te na taj način osigurali vlastitu slavu, moć i neovisnost. Međutim, autor majstorskim potezom prikazuje Jahvu koji mora doslovno 'sići' iz svoje uzvišene duhovne stvarnosti samo da bi uopće uspio uočiti i pregledati to sitno ljudsko djelo.
Takav prikaz oštro ukazuje na apsurdnost ljudskog napora da se izjednači s Bogom. Koliko god se 'sinovi čovjekovi' trudili uzdići vlastitim naporima i zajedništvom usmjerenim protiv Stvoritelja, njihova najveća postignuća ostaju ništavna pred njegovim veličanstvom. Stih je stoga suptilna, ali beskompromisna osuda svakog pokušaja čovječanstva da uspostavi sigurnost i smisao zanemarujući Božji autoritet.