I rekoše: "Hajde, sagradimo sebi grad i kulu kojoj će vrh biti u Nebesima, i steknimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj Zemlji."
A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
I reče Jahve: "Evo, jedan su narod i jedan je jezik svima njima, i ovo je tek početak onoga što će činiti; i sada im neće biti neostvarivo ništa od onoga što naume učiniti.
Hajde, siđimo i pobrkajmo ondje njihov jezik, da ne razumiju čovjek jezik bližnjega svoga."
I rasprši ih Jahve odande po svoj Zemlji, te prestadoše graditi grad.
I reče Jahve: "Evo, jedan su narod i jedan je jezik svima njima, i ovo je tek početak onoga što će činiti; i sada im neće biti neostvarivo ništa od onoga što naume učiniti.
I reče Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili.
וַיֹּאמֶר יְהוָה הֵן עַם אֶחָד וְשָׂפָה אַחַת לְכֻלָּם וְזֶה הַחִלָּם לַעֲשׂוֹת וְעַתָּה לֹֽא יִבָּצֵר מֵהֶם כֹּל אֲשֶׁר יָזְמוּ לַֽעֲשֽׂוֹת
va/i.Yo.mer Yah.weh hen 'am 'e.Chad ve./sa.Fah 'a.Chat le./khu.La/m ve./Zeh ha.chi.La/m la./'a.Sot ve./'a.Tah lo'- yi.ba.Tzer me./Hem kol 'a.Sher ya.ze.Mu La./'a.Sot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Jahve evo narod jedan i usna jedna za sve njih i ovo početak njihov činiti i sada ne bit će uskraćeno od njih sve što naume činiti"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol 'amar (reći) u Qal imperfektu trećeg lica jednine s waw-konsekutivom. Ovaj oblik pretvara buduće vrijeme u prošlo i karakterističan je za biblijski narativ. Značenje: Označava Božju izravnu reakciju i intervenciju u povijest. Riječ Božja je aktivna sila koja pomno procjenjuje ljudsku situaciju prije donošenja presude.
2. i usna Izvornik: וְשָׂפָה [vesafa] Gramatika: Imenica 'safa' (usna, obala) u jednini sa spojenim veznikom 've' (i). Ovdje se koristi kao metonimija za govor, izražavanje ili jezik. Značenje: Predstavlja duboko i neometano jedinstvo čovječanstva u komunikaciji i svrsi. Ovo savršeno jedinstvo ovdje se zloupotrebljava za zajedničku pobunu i samodostatnost.
3. početak njihov Izvornik: הַחִלָּם [hachilam] Gramatika: Hifil infinitiv konstruktni od korijena 'chalal' (početi), s priloženim pronominalnim sufiksom trećeg lica množine. Značenje: Ukazuje na to da je drska gradnja kule tek prva faza ljudske arogancije. Bog prepoznaje potencijal za beskrajno umnožavanje zla ako se taj početak ne zaustavi.
4. bit će uskraćeno Izvornik: יִבָּצֵר [yibatser] Gramatika: Nifal imperfekt trećeg lica jednine od korijena 'batsar' (odsjeći, uskratiti, učiniti nepristupačnim). Nifal ovdje ima pasivno značenje onemogućavanja. Značenje: Naglašava nevjerojatnu moć ostvarenja ljudskih nauma kada je čovječanstvo apsolutno ujedinjeno. Pobunjeni ljudi bez ograničenja dosegnuli bi neviđene razine grijeha i destrukcije.
5. naume Izvornik: יָזְמוּ [yazmu] Gramatika: Qal perfekt trećeg lica množine od korijena 'zamam' (zamisliti, planirati, spletkariti). Oblik perfekta izražava već donesenu, utemeljenu i čvrstu odluku. Značenje: Ukazuje na svjesnu i proračunatu pobunu protiv Boga. Njihovi planovi nisu puka slučajnost, već organiziran i ohol napor u suprotnosti s Božjim nalogom o napučivanju zemlje. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yehvah] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Tetragramaton, glavno i najsvetije Božje ime. Izveden je iz hebrejskog korijena 'hawah' (biti, postati) u uzročnom obliku, označavajući Božje samopostojanje, vječnost i prisutnost. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 ime se tumači objaviteljskom frazom 'ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih iz Postanka 11,6 središnji je trenutak i prekretnica u priči o Babilonskoj kuli. Bog promatra ljudski rod i jasno uviđa snagu i opasnost ujedinjenog ljudskog prkosa. Savršeno jedinstvo komunikacije i namjere ('jedan narod i jedna usna') ljudi ovdje ne koriste za ispunjavanje Božje volje i raspršivanje po zemlji, već naprotiv – za samouzvišenje, gradnju vlastitog carstva i stvaranje imena neovisno o svom Stvoritelju.
Božja prosudba da im u budućnosti 'neće biti uskraćeno sve što naume' svojevrsno je priznanje golemog potencijala koji je ugrađen u ljudsku prirodu. Intervencija koja će uslijediti, miješanje jezika, stoga nije čin straha za vlastitu moć, nego čin preventivnog milosrđa. Onemogućavanjem njihova pothvata, Bog zapravo zaštićuje čovječanstvo od samouništenja do kojeg bi ih dovelo neograničeno umnožavanje kolektivnog zla i oholosti.