I dogodi se, dok su putovali s istoka, da nađoše ravnicu u zemlji Šinearu i nastaniše se ondje.
I dogodi se, dok su putovali s istoka, da nađoše ravnicu u zemlji Šinearu i nastaniše se ondje.
Tada rekoše čovjek bližnjemu svome: "Hajde, napravimo opeke i dobro ih ispecimo!" I bijaše im opeka umjesto kamena, a smola im bijaše umjesto žbuke.
I rekoše: "Hajde, sagradimo sebi grad i kulu kojoj će vrh biti u Nebesima, i steknimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj Zemlji."
A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
I reče Jahve: "Evo, jedan su narod i jedan je jezik svima njima, i ovo je tek početak onoga što će činiti; i sada im neće biti neostvarivo ništa od onoga što naume učiniti.
I rekoše: "Hajde, sagradimo sebi grad i kulu kojoj će vrh biti u Nebesima, i steknimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj Zemlji."
Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
וַיֹּאמְרוּ הָבָה נִבְנֶה לָּנוּ עִיר וּמִגְדָּל וְרֹאשׁוֹ בַשָּׁמַיִם וְנַֽעֲשֶׂה לָּנוּ שֵׁם פֶּן נָפוּץ עַל פְּנֵי כָל הָאָֽרֶץ
va/i.yo.me.Ru Ha.va/h niv.neh- La./nu 'Ir u./mig.Dal ve./ro.Sh/o va./sha.Ma.yim ve./na.'a.seh- La./nu Shem pen- na.Futz 'al- pe.Nei khol- ha./'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekoše hajde sagradimo sebi grad i kulu i vrh njegov u nebesima i načinimo sebi ime da ne budemo raspršeni na licu sve zemlje"
1. hajde Izvornik: הָבָה [hava] Gramatika: Imperativ glagola 'yahav' (dati), ovdje se koristi kao poticajna uzrečica (hortativ). Izražava poziv na zajedničku i usklađenu akciju. Značenje: Označava ljudsku samouvjerenost i kolektivnu odlučnost u poduhvatu. Ljudi ovdje preuzimaju potpunu inicijativu, ne tražeći pritom Božje vodstvo.
2. sagradimo Izvornik: נִבְנֶה [nivne] Gramatika: Glagol 'bana' (graditi) u prvom licu množine imperfekta, s funkcijom kohortativa. Naglašava snažnu i svjesnu namjeru zajednice. Značenje: Ukazuje na monumentalni ljudski pothvat i oslanjanje izričito na vlastite snage. Građevina predstavlja pokušaj osiguravanja opstanka i stabilnosti neovisno o Stvoritelju.
3. kulu Izvornik: מִגְדָּל [migdal] Gramatika: Imenica muškog roda izvedena iz korijena 'gadal' (biti velik, rasti). Odnosi se na visoku, impozantnu građevinu. Značenje: Simbolizira ljudski ponos, moć i tehnološki napredak onog doba. U povijesnom i kulturnom kontekstu tekst aludira na mezopotamski zigurat, hramsku 'planinu' kojom se željela premostiti udaljenost do nebesa.
4. u nebesima Izvornik: בַשָּׁמַיִם [vashamayim] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s određenim članom i imenicom 'shamayim' (nebesa) koja je u dualu, odnosno množini. Značenje: Izražava krajnju oholost i namjeru ljudi da prodru u božansku sferu. Nebesa su primarno Božje prebivalište, a ovakav projekt zapravo je pokušaj uzurpacije te ekskluzivne domene.
5. ime Izvornik: שֵׁם [shem] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, služi kao izravni objekt uz glagol 'načiniti' ('asa). Značenje: Želja za 'stvaranjem imena' označava težnju za autonomnom slavom, vječnim spomenom i neovisnošću. To stoji u izravnoj suprotnosti s biblijskim teološkim konceptom u kojem isključivo Bog daruje pojedincu slavu i 'veliko ime' (kao kasnije Abrahamu).
6. da ne budemo raspršeni Izvornik: פֶּן נָפוּץ [pen nafuts] Gramatika: Negativni veznik namjere 'pen' (kako ne, da ne) spojen s glagolom 'puts' (raspršiti) u prvom licu množine oblika nifal (pasivno-refleksivno stanje). Značenje: Otkriva duboki egzistencijalni strah od nesigurnosti, razdvojenosti i gubitka identiteta u prostranstvu svijeta. Upravo ih taj strah motivira na direktnu pobunu protiv izvornog Božjeg naloga o napučivanju cijele zemlje.
Ovaj stih donosi snažan teološki prikaz ljudske pobune čiji je temeljni motiv postizanje apsolutne autonomije i egzistencijalne sigurnosti kroz udruženi rad, urbanizaciju i tehnološki napredak. Gradnja grada i kule koja cilja prema nebesima predstavlja vrhunac ljudske oholosti (hubrisa). Čovječanstvo, umjesto da živi u odnosu povjerenja i ovisnosti o Stvoritelju, nastoji vlastitim rukama i naporima uspostaviti trajnu kontrolu nad svojom sudbinom te dosegnuti božansku domenu. Odluka o 'stvaranju imena' samima sebi direktan je čin samoproslavljanja čime čovječanstvo uzurpira poziciju koja u biblijskom svijetu pripada isključivo Bogu.
S druge strane, u pozadini ove grandiozne ambicije krije se duboki strah. Ironično je da motivacija za gradnju monumentalnog središta ('da ne budemo raspršeni') izravno kontrira Božjem izvornom blagoslovu i nalogu iz prve glave Postanka prema kojemu su ljudi trebali napučiti i podložiti cijelu zemlju. Umjesto prostranstva i širenja kroz povjerenje u Boga, ljudi pronalaze lažnu sigurnost u masi zatvarajući se na jedno mjesto, što će naposljetku isprovocirati božansku intervenciju i dovesti upravo do posljedice koje su se najviše bojali.