A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
A Jahve siđe vidjeti grad i kulu koje sagradioše sinovi čovječji.
I reče Jahve: "Evo, jedan su narod i jedan je jezik svima njima, i ovo je tek početak onoga što će činiti; i sada im neće biti neostvarivo ništa od onoga što naume učiniti.
Hajde, siđimo i pobrkajmo ondje njihov jezik, da ne razumiju čovjek jezik bližnjega svoga."
I rasprši ih Jahve odande po svoj Zemlji, te prestadoše graditi grad.
Zbog toga mu nadjenuše ime Babel, jer ondje Jahve pobrka jezik sve Zemlje i odande ih Jahve rasprši po svoj Zemlji.
Hajde, siđimo i pobrkajmo ondje njihov jezik, da ne razumiju čovjek jezik bližnjega svoga."
Hajde da siđemo, i da im pometimo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.
הָבָה נֵֽרְדָה וְנָבְלָה שָׁם שְׂפָתָם אֲשֶׁר לֹא יִשְׁמְעוּ אִישׁ שְׂפַת רֵעֵֽהוּ
Ha.va/h ne.re.Dah ve./na.ve.Lah sham se.fa.Ta/m 'a.Sher lo' yish.me.'U 'ish se.Fat re.'E./hu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Hajde, siđimo i pobrkajmo tamo jezik njihov da ne čuju čovjek jezik druga svojega."
1. Hajde Izvornik: הָבָה [hava] Gramatika: Uzvik ili imperativ glagola 'jahav' (dati). Ovdje se koristi kao poticaj na akciju u značenju "dajte" ili "hajde". Značenje: Izražava neposrednu namjeru i božansku odlučnost. Zanimljivo je da su istu riječ (hava) koristili graditelji kule u Postanku 11,3 i 11,4, čime Božja reakcija savršeno zrcali njihovu drsku akciju.
2. siđimo Izvornik: נֵֽרְדָה [nerda] Gramatika: Glagol 'jarad' (sići), 1. lice množine imperfekta u obliku kohortativa, koji izražava snažnu namjeru ili poticaj. Značenje: Upotreba množine naglašava božanski autoritet (pluralis majestatis) ili predstavlja obraćanje nebeskom dvoru. Antropomorfni opis Božjeg 'silaženja' ironično pokazuje koliko je ljudska 'kula do neba' zapravo niska i beznačajna iz Božje perspektive.
3. i pobrkajmo Izvornik: וְנָבְלָה [venavla] Gramatika: Veznik 'vav' (i) dodan na glagol 'balal' (pobrkati, pomiješati), 1. lice množine kohortativa. Značenje: Ovo je središnja radnja stiha i igrokaz riječima koji će dovesti do imena grada (Babel/Babilon). Božjom intervencijom sprječava se opasna i arogantna totalitarna uniformnost ljudskog roda.
4. jezik njihov Izvornik: שְׂפָתָם [sefatam] Gramatika: Imenica 'safah' (usna, obala, jezik) s pronominalnim sufiksom 3. lica množine (njihov). Značenje: U biblijskom hebrejskom 'usna' metonimijski predstavlja govor ili jezik. Gubitak jednog zajedničkog jezika znači i gubitak kolektivnog uma te sposobnosti za daljnju zajedničku pobunu protiv Stvoritelja.
5. čuju Izvornik: יִשְׁמְעוּ [yishme'u] Gramatika: Glagol 'šama' (čuti, slušati), 3. lice množine imperfekta. Značenje: Iako doslovno znači 'čuti', u hebrejskom ovaj glagol vrlo često označava 'razumjeti' ili 'poslušati'. Ovdje ukazuje na potpuni prekid komunikacije i razumijevanja među graditeljima, što dovodi do obustave radova.
6. čovjek ... druga svojega Izvornik: אִישׁ ... רֵעֵֽהוּ ['iysh ... re'ehu] Gramatika: Konstrukcija od dvije imenice: 'iysh' (muškarac, čovjek) i 'rea' (prijatelj, drug, bližnji) s prisvojnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Ova je fraza uobičajen hebrejski idiom za izražavanje međusobnosti i prevodi se kao 'jedan drugoga'. Ovdje naglašava raspad golemog kolektivnog pothvata na potpuno izolirane individue koje se više ne mogu sporazumjeti.
Ovaj stih (Postanak 11,7) predstavlja presudnu točku preokreta u priči o Babilonskoj kuli. Bog izgovara protu-odluku ("Hajde, siđimo...") koja izravno i ironično zrcali ohole riječi graditelja kule ("Hajde, sazidajmo..."). Božansko "silaženje" služi kao snažan teološki komentar na ljudski pokušaj dosezanja nebesa – koliko god se ljudi trudili sagraditi nešto veliko i visoko, Bog ipak mora sići da bi to uopće vidio.
Umjesto da nasilno sruši kulu, Bog dekonstruira ono što je ljudima omogućavalo snagu u pobuni – njihovu komunikaciju i jednoumlje. Razbijanjem jezika, Bog onemogućuje daljnju suradnju na projektu koji je težio ljudskoj slavi i centralizaciji moći. Raspršivanjem naroda Bog ih zapravo prisiljava na ispunjenje svog prvotnog naloga o napučivanju cijele zemlje (Post 1,28), sprječavajući ih da se zatvore u samodostatni sustav bez ovisnosti o Stvoritelju.