Nato rekoše: "Pozovimo djevojku i upitajmo njezina usta."
Nato rekoše: "Pozovimo djevojku i upitajmo njezina usta."
I pozvaše Rebeku pa joj rekoše: "Hoćeš li ići s ovim čovjekom?" A ona reče: "Ići ću."
Tada otpraviše Rebeku, sestru svoju, i dojilju njezinu, i slugu Abrahamova i ljude njegove.
I blagosloviše Rebeku te joj rekoše: "Sestro naša, ti postani tisućama desetaka tisuća, i neka potomstvo tvoje zaposjedne vrata mrzitelja svojih!"
I usta Rebeka i djevojke njezine, pa uzjahaše na deve i odoše za čovjekom; a sluga uze Rebeku i ode.
Tada otpraviše Rebeku, sestru svoju, i dojilju njezinu, i slugu Abrahamova i ljude njegove.
I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem.
וַֽיְשַׁלְּחוּ אֶת רִבְקָה אֲחֹתָם וְאֶת מֵנִקְתָּהּ וְאֶת עֶבֶד אַבְרָהָם וְאֶת אֲנָשָֽׁיו
va/y.sha.le.Chu 'et- riv.Kah 'a.cho.Ta/m ve./'Et me.nik.Ta/h ve./'Et 'E.ved 'av.ra.Ham ve./'Et 'a.na.Sha/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I poslaše Rebeku sestru njihovu i dojilju njezinu i slugu Abrahamova i ljude njegove."
1. I poslaše Izvornik: וַֽיְשַׁלְּחוּ [vayshalechu] Gramatika: Glagol u piel imperfektu, 3. lice množine s vav-konsekutivom od korijena שׁלח (šalach - poslati). Piel oblik često nosi značenje otpuštanja, puštanja na slobodu ili ispraćanja. Značenje: Riječ ukazuje na formalan čin ispraćaja i prijenos zaštite nad Rebekom s njene obitelji na njezinu novu obitelj u Kanaanu. Označava definitivan i blagoslovljen rastanak od doma.
2. sestru njihovu Izvornik: אֲחֹתָם ['achotam] Gramatika: Imenica ženskog roda אָחוֹת ('achot - sestra) uz dodani pronominalni sufiks 3. lica množine ם- (-am - njihova). Značenje: Izraz naglašava pravnu i obiteljsku povezanost s Labanom i ostatkom njene obitelji, koji su do tog trenutka djelovali kao njeni zaštitnici i donositelji odluka o njenoj udaji.
3. dojilju njezinu Izvornik: מֵנִקְתָּהּ [meniktah] Gramatika: Particip u hifil obliku (uzročno djelovanje) od korijena ינק (yanaq - sisati) koji postaje imenica ženskog roda (dojilja), praćena pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine ženskog roda (njezina). Značenje: Prisutnost dojilje (kasnije u tekstu nazvane Debora) svjedoči o društvenom statusu obitelji te predstavlja fizičku, kulturnu i emocionalnu vezu s Rebekinim zavičajem koja joj pruža utjehu.
4. slugu Abrahamova Izvornik: עֶבֶד אַבְרָהָם ['eved 'avraham] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) u kojemu se prva imenica (sluga) izravno veže uz drugu (Abraham), označavajući pripadnost. Značenje: Sluga se kroz čitavo poglavlje ne imenuje, već se njegov identitet potpuno izvodi iz njegovog gospodara. On je vjerni izvršitelj Abrahamove volje i ujedno posrednik Božjeg proviđenja. Imena: - Rebeka [רִבְקָה / rivka] (osoba) Znači: Omča, uže za vezanje, ona koja spaja Tvorba: Korijen רבק (r-b-q) povezan je sa značenjem 'vezati' ili 'čvrsto spojiti', često korišten za vezanje stoke. Ime se može razumjeti metaforički kao žena koja spaja ljude ili ih zadivljuje ljepotom.
- Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: Otac mnoštva Tvorba: Jezično se smatra proširenom varijantom imena Abram, uz mogući utjecaj arapskih ili semitskih korijena (poput riječi 'hamon' - mnoštvo), no lingvistički je riječ o kompleksnoj tvorevini. Tekst objašnjava: Biblija (Postanak 17:5) eksplicitno povezuje ovo ime s 'av hamon goyim' (otac mnoštva naroda), dajući mu tako specifično teološko tumačenje utemeljeno na Božjem obećanju. Promjena imena: Ranije se zvao Abram (אַבְרָם - 'Uzvišeni otac'). Bog mu mijenja ime u Abraham kao znak vječnog Saveza i jamstva da će od njega poteći brojni narodi i kraljevi.
Ovaj stih u Postanku 24:59 predstavlja fizičku i simboličku prekretnicu u biblijskom narativu o patrijarsima. On opisuje formalni odlazak Rebeke iz njezinog zavičaja (Aram-Naharajim) ususret Izaku u Kanaan. Riječ je o činu kojim se obiteljske spone i odgovornosti s njene domovine i obitelji Labana konačno prekidaju i povjeravaju Abrahamovom slugi, čime se izvršava volja koja, prema tumačenju teksta, proizlazi iz izravnog Božjeg vodstva.
Teološki gledano, ovaj trenutak ispraćaja karavane označava prelazak iz starog u novi život, osiguravajući nastavak Božjeg saveza koji je započeo obećanjem danim Abrahamu. Prisutnost njene dojilje i cijele svite svjedoči o brizi, ali i dostojanstvu Rebeke kao buduće pramajke izraelskog naroda. Njezin bezuvjetni pristanak na putovanje, usklađen s naporima predanog sluge, služi kao jedan od prvih velikih primjera pouzdanja u Božju providnost u povijesti spasenja.