I usta Rebeka i djevojke njezine, pa uzjahaše na deve i odoše za čovjekom; a sluga uze Rebeku i ode.
I usta Rebeka i djevojke njezine, pa uzjahaše na deve i odoše za čovjekom; a sluga uze Rebeku i ode.
A Izak dođe od prilaza Beer Lahaj Roju, jer on prebivaše u zemlji Negeba.
I izađe Izak razmišljati u polje predvečer, pa podiže oči svoje i vidje, a gle, deve dolaze.
I podiže Rebeka oči svoje, pa vidje Izaka i pade s deve.
I reče sluzi: "Tko je onaj čovjek koji hoda u polju nama ususret?" A sluga reče: "On je gospodar moj." Tada ona uze veo i pokri se.
I izađe Izak razmišljati u polje predvečer, pa podiže oči svoje i vidje, a gle, deve dolaze.
A bješe izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigav oči svoje ugleda kamile gdje idu.
וַיֵּצֵא יִצְחָק לָשׂוּחַ בַּשָּׂדֶה לִפְנוֹת עָרֶב וַיִּשָּׂא עֵינָיו וַיַּרְא וְהִנֵּה גְמַלִּים בָּאִֽים
va/i.ye.Tze' yitz.Chak la./Su.ach ba./sa.Deh li/f.Not 'A.rev va/i.yi.Sa' 'ei.Na/v va/i.Yar' ve./hi.Neh ge.ma.Lim ba.'Im
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izađe Izak razmišljati u polje pred okretanje večeri, i podiže oči svoje, i vidje, i gle, deve dolaze."
1. razmišljati Izvornik: לָשׂוּחַ [lasucha] Gramatika: Beskonačni konstruktni oblik (infinitivus constructus) s prijedlogom 'le' (za). Korijen riječi je 'suach' (שׂוח) i u ovom se obliku u cijeloj Bibliji pojavljuje samo jednom (hapax legomenon). Značenje: Riječ nosi smisao meditiranja, molitve, šetnje ili promišljanja u osami. Označava trenutak duhovne sabranosti i iščekivanja prije važnog prekretničkog događaja u Izakovom životu.
2. u polje Izvornik: בַּשָּׂדֶה [basade] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s određenim članom (vidljivim po vokalu patah ispod prijedloga i dagešu u prvom slovu) i imenicom 'sadeh' (polje). Značenje: Prostor otvorenog prostora izvan šatora. Predstavlja povlačenje od vreve svakodnevice i mjesto susreta s Bogom ili sobom u tišini prirode.
3. pred okretanje Izvornik: לִפְנוֹת [lifnot] Gramatika: Prijedlog 'le' s infinitivnim konstruktom glagola 'panah' koji znači okrenuti se, skrenuti ili nagnuti se. Značenje: U spoju s riječi 'večer' (arev) stvara slikovit izraz 'kad se okretala večer', tj. kad je dan išao prema svome kraju. Prijelazno vrijeme zalaska sunca simbolizira smiraj i često se povezuje s trenutkom dublje duhovnosti.
4. i podiže Izvornik: וַיִּשָּׂא [vayisa'] Gramatika: Konstrukcija waw-konsekutiva s glagolom 'nasa' (podići, nositi) u Qal imperfektu trećeg lica jednine. Značenje: U frazi 'podiže oči' biblijski je idiom koji ne označava puki čin gledanja, već namjerno obraćanje pažnje, iščekivanje ili iznenadnu percepciju nečega što mijenja dotadašnju situaciju.
5. i gle Izvornik: וְהִנֵּה [vehine] Gramatika: Veznik 'waw' (i) spojen s usklikom (interjekcijom) 'hineh' (gle, evo). Značenje: Ova čestica dramatično uvodi novi, često neočekivani element u pripovijest. Ovdje ističe Izakovo iznenađenje i naglu spoznaju da deve, s njegovom budućom nevjestom, upravo pristižu. Imena: - Izak [יִצְחָק / yitschak] (osoba) Znači: on se smije / neka se nasmije Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena צחק (tsachaq) koji znači 'smijati se', formirano u imperfektu trećeg lica jednine muškog roda. Tekst objašnjava: Tekst Postanka (Post 17,17; 18,12; 21,6) eksplicitno objašnjava ime povezujući ga sa smijehom nevjerice, a zatim i radosti Abrahama i Sare nakon što im je Bog obećao sina u dubokoj starosti.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (24,63) majstorski dočarava jedan od najintimnijih i najtiših trenutaka patrijarhalnih pripovijesti, neposredno prije susreta Izaka i njegove buduće supruge Rebeke. Kroz detalje o vremenu (smiraj dana) i prostoru (otvoreno polje), tekst naglašava Izakovu kontemplativnu prirodu te postavlja pozadinu pobožnog iščekivanja i oslanjanja na Božje vodstvo.
Frazom 'podiže oči svoje' i upotrebom usklika 'i gle', pripovjedač naglo prekida Izakovu meditaciju i uvodi dugo očekivano rješenje priče - dolazak karavane deva iz Harana. Stih premošćuje jaz između unutarnjeg promišljanja i aktivnog ispunjenja Božjeg obećanja, oblikujući sliku Izaka kao patrijarha duboke, tihe i promišljene vjere koja pronalazi svoj odgovor upravo u trenucima posvećenosti i samoće.