I reče Abraham sluzi svome, starješini kuće svoje, koji upravljaše svime što mu pripadaše: "Stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje,
da te zaprisegnem Jahvom, Bogom Nebesa i Bogom Zemlje, da nećeš uzeti ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca, u čijoj sredini ja prebivam,
nego ćeš otići u zemlju moju i u zavičaj moj te uzeti ženu sinu mome Izaku."
A sluga mu reče: "Možda žena neće htjeti poći za mnom u ovu zemlju; moram li doista vratiti sina tvoga u zemlju iz koje si izašao?"
A Abraham mu reče: "Čuvaj se da ne vratiš sina moga onamo.
nego ćeš otići u zemlju moju i u zavičaj moj te uzeti ženu sinu mome Izaku."
Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku.
כִּי אֶל אַרְצִי וְאֶל מוֹלַדְתִּי תֵּלֵךְ וְלָקַחְתָּ אִשָּׁה לִבְנִי לְיִצְחָֽק
ki 'el- 'ar.Tz/i ve./'el- mo.lad.T/i te.Lekh ve./la.kach.Ta 'i.Shah li/v.N/i le./yitz.Chak
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"nego u zemlju moju i u zavičaj moj otići ćeš i uzeti ćeš ženu za sina moga, za Izaka"
1. nego / jer Izvornik: כִּי [kiy] Gramatika: Veznik koji može imati različita značenja (jer, da, kada, ako), no ovdje iza snažne negacije u prethodnom stihu ima značenje jakog kontrasta: 'nego' ili 'već'. Značenje: Označava radikalan zaokret u Abrahamovoj uputi. Ne želi ženu iz kanaanskog naroda, nego isključivo iz vlastitog podrijetla, uvodeći uvjet za ispunjenje obećanja.
2. zemlju moju Izvornik: אַרְצִי ['artsiy] Gramatika: Imenica 'erets (zemlja) u jednini s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine (moj). Značenje: Predstavlja Abrahamovu domovinu (Mezopotamiju) koju je morao napustiti na Božji poziv. Sada onamo, umjesto sebe, šalje svog slugu.
3. zavičaj moj / rod moj Izvornik: מוֹלַדְתִּי [moladtiy] Gramatika: Imenica moledet (rod, zavičaj, rodbina, podrijetlo) izvedena iz korijena yalad (roditi), uz dodatak sufiksa za prvo lice jednine. Značenje: Ukazuje na krvno srodstvo i širu obitelj. Naglašava potrebu za očuvanjem identiteta i vjere kroz ženidbu unutar vlastite loze, izolirano od kanaanskog utjecaja.
4. otići ćeš Izvornik: תֵּלֵךְ [telekh] Gramatika: Glagol halakh (ići, hodati) u Qal imperfektu drugog lica jednine muškog roda. Ovdje imperfekt funkcionira zapovjedno (kao instrukcija). Značenje: Od sluge se traži aktivno poduzimanje dalekog puta. Predstavlja svojevrsno obrnuto putovanje od onog Abrahamovog kada mu je Bog rekao 'idi iz zemlje svoje'.
5. i uzeti ćeš Izvornik: וְלָקַחְתָּ [velakachta] Gramatika: Glagol lakach (uzeti) u Qal perfektu drugog lica jednine muškog roda s 'vav konsekutivnim' koji prevodi prošlo vrijeme u buduće (slijed radnji). Značenje: Označava čin sklapanja bračnog dogovora. Sluga ovime dobiva punomoć da preuzme autoritet oca i 'uzme' ženu u Abrahamovo ime.
6. za sina moga Izvornik: לִבְנִי [livniy] Gramatika: Prijedlog lamed (za, k) spojen s imenicom ben (sin) i pronominalnim sufiksom prvog lica jednine (moj). Značenje: Ukazuje na krajnju svrhu ovog zadatka: osiguranje i zaštita budućnosti za sina koji je jedini pravi nositelj Božjeg saveza. Imena: - Izak [יִצְחָֽק / yitschak] (osoba) Znači: on se smije / neka se (Bog) nasmije Tvorba: Tvoreno od glagolskog korijena צָחַק (tsachak) koji znači 'smijati se', u formi trećeg lica jednine muškog roda imperfekta. Tekst objašnjava: Ime je utemeljeno u biblijskom izvještaju na temelju nevjerice i radosti Abrahamove obitelji: Abraham se nasmijao (Postanak 17,17) čuvši da će dobiti sina, a Sara se prvo nasmijala u nevjerici (Post 18,12), a potom u radosti rođenja govoreći: 'Bog mi je priredio smijeh' (Post 21,6).
Ovaj stih iz Postanka 24 predstavlja kritičan prijelazni trenutak u povijesti spasenja: osiguravanje kontinuiteta Božjeg obećanja danog Abrahamu kroz prikladnu ženidbu njegova sina Izaka. Abrahamov inzistirajući zahtjev sluzi da ne uzme ženu iz kanaanskog naroda, usred kojeg živi, naglašava nužnost očuvanja čistoće obiteljskog naslijeđa i vjere u jedinoga Boga.
Slanjem sluge natrag u vlastitu domovinu ('moju zemlju') i među svoju rodbinu ('moj rod'), Abraham osigurava da buduća Izakova žena ne donese poganske, politeističke utjecaje u dom nositelja saveza. Njen odabir izvan Kanaana nije samo stvar kulturnog afiniteta, već strateški teološki potez koji osigurava da Izrael kao budući narod ostane duhovno odvojen i usredotočen na božansko obećanje.