A Abraham bijaše star, zašao u dane, a Jahve bijaše blagoslovio Abrahama u svemu.
A Abraham bijaše star, zašao u dane, a Jahve bijaše blagoslovio Abrahama u svemu.
I reče Abraham sluzi svome, starješini kuće svoje, koji upravljaše svime što mu pripadaše: "Stavi, molim te, ruku svoju pod bedro moje,
da te zaprisegnem Jahvom, Bogom Nebesa i Bogom Zemlje, da nećeš uzeti ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca, u čijoj sredini ja prebivam,
nego ćeš otići u zemlju moju i u zavičaj moj te uzeti ženu sinu mome Izaku."
A sluga mu reče: "Možda žena neće htjeti poći za mnom u ovu zemlju; moram li doista vratiti sina tvoga u zemlju iz koje si izašao?"
da te zaprisegnem Jahvom, Bogom Nebesa i Bogom Zemlje, da nećeš uzeti ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca, u čijoj sredini ja prebivam,
Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mojemu između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim;
וְאַשְׁבִּיעֲךָ בַּֽיהוָה אֱלֹהֵי הַשָּׁמַיִם וֵֽאלֹהֵי הָאָרֶץ אֲשֶׁר לֹֽא תִקַּח אִשָּׁה לִבְנִי מִבְּנוֹת הַֽכְּנַעֲנִי אֲשֶׁר אָנֹכִי יוֹשֵׁב בְּקִרְבּֽוֹ
ve./'ash.Bi.'a./kha ba./Yah.weh 'e.lo.Hei ha./sha.Ma.yim ve./lo.Hei ha./'A.retz 'a.Sher lo'- ti.Kach 'i.Shah li/v.N/i mi./be.noT ha./ke.na.'a.Ni 'a.Sher 'a.no.Khi yo.Shev be./kir.B/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zaklet ću te Jahvom Bogom nebesa i Bogom zemlje da ne uzmeš ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca kojih ja prebivam u sredini njihovoj."
1. i zaklet ću te Izvornik: וְאַשְׁבִּיעֲךָ [ve'ashbiy'akha] Gramatika: Glagol u hifil konjugaciji (uzročni oblik), imperfekt u prvom licu jednine s vau konsekutivnim i pronominalnim sufiksom za drugo lice jednine. Označava aktivno navođenje nekoga na polaganje zakletve. Značenje: Abraham koristi svoj autoritet gospodara kako bi obvezao slugu najsvečanijim mogućim zavjetom. Hifil naglašava ozbiljnost čina - sluga ne priseže samoinicijativno, već ga obvezuje Abraham.
2. Jahvom Izvornik: בַּֽיהוָה [bayhva] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, s, pomoću) spojen s Božjim osobnim imenom JHVH. Značenje: Zakletva se temelji na najvišem autoritetu i uzima osobnog Boga Izraela za svjedoka. Prizivanjem Jahvina imena, ugovor postaje svet i neopoziv, a prekršaj bi povlačio božansku kaznu.
3. Bogom nebesa i Bogom zemlje Izvornik: אֱלֹהֵי הַשָּׁמַיִם וֵֽאלֹהֵי הָאָרֶץ ['elohey hashamayim ve'lohey ha'arets] Gramatika: Imenica 'Elohim' (Bog) u status constructusu (konstruktnom stanju) povezana s imenicama 'nebesa' i 'zemlja' uz određeni član. Značenje: Ovo ističe Jahvu kao suverenog Stvoritelja i gospodara cijelog svemira. S obzirom na to da Abraham živi okružen poganima koji štuju lokalna božanstva, on naglašava univerzalnu i isključivu vlast svog Boga.
4. da ne uzmeš Izvornik: אֲשֶׁר לֹֽא תִקַּח ['asher lo' tikach] Gramatika: Veznik 'asher' sa apsolutnom negacijom 'lo' i glagolom u imperfektu (Qal, drugo lice jednine). Ovakva konstrukcija izražava trajnu i neopozivu zabranu. Značenje: Izražava strogu i nepopustljivu volju da se izbjegne asimilacija. 'Uzeti ženu' je idiom za dogovaranje braka, što je u patrijarhalnom društvu Bliskog istoka bila izravna dužnost roditelja ili skrbnika.
5. u sredini njihovoj Izvornik: בְּקִרְבּֽוֹ [bekirbo] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) s imenicom 'kereb' (sredina, unutrašnjost) i pronominalnim sufiksom za treće lice jednine (doslovno: u sredini njegovoj, odnosi se zbirno na imenicu Kanaanac). Značenje: Naglašava fizičku bliskost i okruženost kanaanskom kulturom koja predstavlja duhovnu opasnost. Abraham fizički živi usred njih, ali zahtijeva potpuno odvajanje u obiteljskoj i duhovnoj liniji svog nasljednika. Imena:
- Jahve [יהוה / YHWH] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Izvedeno od starohebrejskog glagola 'havah' ili 'hayah' (biti, postati) u imperfektu Qal ili Hifil (kauzativnom) obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 objašnjava se glagolskim izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
- Kanaanac [כְּנַעֲנִי / kena'aniy] (narod) Znači: Stanovnik nizine ili trgovac Tvorba: Izvedeno iz korijena כנע (kana') koji znači biti nizak, ponizan ili podložiti se, a povijesno se povezuje i s hurijskim nazivom za crveni purpur kojim se tu trgovalo. U kasnijim biblijskim tekstovima ovaj etnonim postaje sinonim za trgovce.
Ovaj stih predstavlja ključni trenutak u povijesti spasenja u kojem Abraham poduzima konkretne korake kako bi osigurao čistoću obećane loze. Njegova zakletva, izrečena pred najvišim autoritetom Stvoritelja neba i zemlje, svjedoči o dubokoj svijesti da Božje obećanje dano u Savezu ne smije biti kompromitirano. Zabrana uzimanja žene iz redova Kanaanaca nije primarno motivirana etničkom isključivošću, već vjerskom i duhovnom zaštitom od asimilacije.
Kanaanska religija i praksa bile su u potpunoj suprotnosti s monoteizmom koji je Abraham primio objavom. Ovim svečanim činom Abraham osigurava da će njegov sin Izak i budući potomci ostati vjerni Jahvi, pronalazeći pravu ravnotežu života u obećanoj zemlji: iako fizički prebivaju usred tuđinskog naroda, duhovno i obiteljski ostaju potpuno odvojeni i posvećeni Bogu.