da te zaprisegnem Jahvom, Bogom Nebesa i Bogom Zemlje, da nećeš uzeti ženu sinu mome od kćeri Kanaanaca, u čijoj sredini ja prebivam,
nego ćeš otići u zemlju moju i u zavičaj moj te uzeti ženu sinu mome Izaku."
A sluga mu reče: "Možda žena neće htjeti poći za mnom u ovu zemlju; moram li doista vratiti sina tvoga u zemlju iz koje si izašao?"
A Abraham mu reče: "Čuvaj se da ne vratiš sina moga onamo.
Jahve, Bog Nebesa, koji me uze iz kuće oca moga i iz zemlje rođenja moga, i koji mi govoraše i koji mi priseže: 'Potomstvu tvome dat ću ovu zemlju', On će poslati anđela Svoga pred tobom, pa ćeš odande uzeti ženu sinu mome.
A sluga mu reče: "Možda žena neće htjeti poći za mnom u ovu zemlju; moram li doista vratiti sina tvoga u zemlju iz koje si izašao?"
A sluga mu reče: i ako djevojka ne htjedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio?
וַיֹּאמֶר אֵלָיו הָעֶבֶד אוּלַי לֹא תֹאבֶה הָֽאִשָּׁה לָלֶכֶת אַחֲרַי אֶל הָאָרֶץ הַזֹּאת הֶֽהָשֵׁב אָשִׁיב אֶת בִּנְךָ אֶל הָאָרֶץ אֲשֶׁר יָצָאתָ מִשָּֽׁם
va/i.Yo.mer 'e.La/v ha./'E.ved 'u.Lai lo'- to.Veh ha./'i.Shah la./Le.khet 'a.cha.Ra/i 'el- ha./'A.retz ha./Zot he./ha.Shev 'a.Shiv 'et- bin./Kha 'el- ha./'A.retz 'a.Sher- ya.Tza.ta mi./Sham
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekao je njemu sluga možda ne htjet će žena ići za mnom u zemlju ovu zar vraćanjem vratiti ću sina tvoga u zemlju koju izašao si od tamo"
1. sluga Izvornik: הָעֶבֶד [ha'eved] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s određenim članom (ha). Označava osobu u specifičnom odnosu podređenosti i službe. Značenje: Iako neimenovan u ovom stihu, određeni član ukazuje na specifičnog, najpovjerljivijeg Abrahamovog slugu (tradicionalno smatranim Eliezerom). On preuzima ogromnu odgovornost pronalaska mladenke za Izaka, djelujući kao punomoćnik i produžena ruka svog gospodara.
2. možda Izvornik: אוּלַי ['ulay] Gramatika: Prilog koji izražava sumnju, mogućnost, strah ili uvjetnost. Uvodi hipotetsku situaciju u narativ. Značenje: Ova riječ otkriva sluginu razboritost i realizam u sagledavanju zadatka. On anticipira moguću prepreku - slobodnu volju žene koja možda neće htjeti napustiti svoj dom i obitelj zbog nepoznatog čovjeka u dalekoj i stranoj zemlji.
3. htjet će (pristat će) Izvornik: תֹאבֶה [to've] Gramatika: Glagol u imperfektu (buduće vrijeme), 3. lice jednine ženskog roda, od korijena אָבָה ('avah - htjeti, željeti, pristati). Značenje: Glagol naglašava važnost osobnog pristanka buduće mladenke (Rebeke). Biblijski tekst ovdje implicitno priznaje ženinu autonomiju i prava u donošenju odluke o udaji i preseljenju, što nije uvijek bilo uobičajeno u drevnom Bliskom istoku.
4. zar vraćanjem vratiti ću Izvornik: הֶֽהָשֵׁב אָשִׁיב [hehashev 'ashiyv] Gramatika: Konstrukcija koja se sastoji od upitne čestice 'he' dodane na infinitiv apsolutni (hashev) i konačnog glagola u imperfektu (ashiyv), oba u Hifil (kauzativnom) deblu korijena שׁוּב (shuv - vratiti se). Značenje: Upotreba infinitiva apsolutnog uz konačni glagol pojačava radnju i izražava dramatično pitanje ('trebam li doista vratiti'). Pitanje odražava duboku zabrinutost sluge oko toga smije li Izaka odvesti iz Obećane zemlje natrag u Mezopotamiju ako misija pođe po zlu.
5. izašao si od tamo Izvornik: יָצָאתָ מִשָּֽׁם [yatsa'ta misham] Gramatika: Glagol 'yatsa' u perfektu, 2. lice jednine muškog roda (Qal deblo), praćen prijedlogom 'min' (od) spojenim s prilogom 'sham' (tamo). Značenje: Ovaj izraz podsjeća na ključni teološki događaj - Abrahamov izvorni Božji poziv da napusti svoju domovinu. Povratak Izaka u tu zemlju predstavljao bi teološko poništenje tog izlaska vjere i kompromitiranje Božjeg obećanja.
Ovaj stih prikazuje kritičan trenutak u biblijskoj naraciji kada Abrahamov sluga dobiva zahtjevan zadatak pronalaska žene za Izaka izvan kanaanskih naroda. Sluga, prepoznajući praktične prepreke, mudro postavlja pitanje o mogućem nepristanku žene i predlaže logično rješenje: povratak samog Izaka u Mezopotamiju kako bi tamo našao ženu. Time se u tekst uvodi duboka dramska i teološka napetost.
Za Abrahama, povratak u zemlju iz koje ga je Bog izveo predstavljao bi korak unatrag i gubitak vjere u Božje obećanje o Obećanoj zemlji. Slugin upit stoga savršeno oslikava sukob između ljudske pragmatičnosti i vjernosti božanskom pozivu. Odgovor koji će Abraham dati odmah nakon ovog stiha bit će odlučno 'ne', čime se potvrđuje da Izak, kao nositelj obećanja, mora ostati ukorijenjen u zemlji koju mu je Bog namijenio, oslanjajući se isključivo na Božju providnost.