Tada sluga iznese srebrne predmete i zlatne predmete i odjeću te ih dade Rebeki, a dragocjenosti dade bratu njezinu i majci njezinoj.
Zatim jedoše i piše, on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoćiše; a kad ujutro ustaše, on reče: "Otpustite me k gospodaru mome."
A brat njezin i majka njezina rekoše: "Neka djevojka ostane s nama nekoliko dana, barem deset, pa neka poslije ide."
Ali on im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve učinio uspješnim put moj; otpustite me da idem k gospodaru svome."
Nato rekoše: "Pozovimo djevojku i upitajmo njezina usta."
A brat njezin i majka njezina rekoše: "Neka djevojka ostane s nama nekoliko dana, barem deset, pa neka poslije ide."
A brat i mati njezina rekoše: neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.
וַיֹּאמֶר אָחִיהָ וְאִמָּהּ תֵּשֵׁב הַנַּעֲרָ אִתָּנוּ יָמִים אוֹ עָשׂוֹר אַחַר תֵּלֵֽךְ
va/i.Yo.mer 'a.Chi./ha ve./'i.Ma/h te.Shev ha./na.'a.Ra 'i.Ta./nu ya.Mim 'o a.Sor 'a.Char te.Lekh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče brat njezin i majka njezina neka ostane djevojka s nama dane ili deset poslije će ići"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Qal vajjiqtol (waw uzastopni imperfekt), 3. lice jednine muškog roda od korijena 'amar (reći). Zanimljivo je da je glagol u jednini i slaže se s prvim subjektom (bratom), iako je subjekt složen (brat i majka). Značenje: Ukazuje na neposrednu reakciju obitelji, ali i na dominantnu ulogu koju je brat (Laban) imao u pregovorima i donošenju odluka u patrijarhalnom društvu.
2. neka ostane Izvornik: תֵּשֵׁב [teshev] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice jednine ženskog roda od korijena yashav (sjediti, boraviti, ostati). Ovdje se koristi u volitivnom (jusivnom) smislu izražavajući želju, prijedlog ili molbu. Značenje: Odražava prirodnu ljudsku potrebu obitelji da zadrži kćer i sestru još malo prije konačnog rastanka i njezinog odlaska u nepoznato, vjerojatno zauvijek.
3. djevojka Izvornik: הַנַּעֲרָ [hana'ara] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini s određenim članom. U tekstu Petoknjižja riječ za djevojku često se piše bez završnog slova he, jednako kao i za mladića (kethiv), ali se vokalizira i čita kao ženski rod (qere). Značenje: Riječ naglašava njezinu mladost i status neudate osobe koja je još uvijek pod strogim okriljem i zaštitom svog roditeljskog doma.
4. dane ili deset Izvornik: יָמִים אוֹ עָשׂוֹר [yamiym 'o 'asor] Gramatika: Fraza sastavljena od množine imenice yom (dan), veznika 'o (ili) i brojevne imenice 'asor (deset, desetina, dekada). Značenje: Riječ je o poznatom hebrejskom idiomu koji označava neodređen, ali relativno kratak vremenski period (nekoliko dana do desetak dana), dajući obitelji razuman rok za opraštanje.
5. će ići Izvornik: תֵּלֵֽךְ [telekh] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice jednine ženskog roda od korijena halakh (hodati, ići). Označava radnju koja će se dogoditi u budućnosti ili dopuštenje (neka ide). Značenje: Iako traže odgodu, obitelj ovim glagolom u konačnici prihvaća neizbježnost njezinog odlaska i Božje providnosti, ne pokušavajući trajno spriječiti njezin put.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (24,55) donosi dirljiv i vrlo ljudski trenutak u pripovijesti o pronalasku žene za Izaka. Nakon što je Abrahamov sluga iznio svoj prijedlog, zatražio djevojku i predao darove, Rebekina obitelj – konkretno njezin brat Laban i majka – traže kratku odgodu njezina odlaska. Njihova molba da djevojka ostane još 'dane ili deset' potpuno je razumljiva iz perspektive obitelji koja je svjesna ogromne udaljenosti u koju ona odlazi te činjenice da je vrlo vjerojatno više nikada neće vidjeti.
S teološke i narativne strane, ovaj stih naglašava napetost između božanskog plana koji često zahtijeva odlučnost i hitnost (što će sluga odmah u sljedećem stihu zatražiti) te prirodnih ljudskih osjećaja i obiteljskih spona. Iako obitelj ne želi spriječiti brak – jer su i sami prepoznali Božje vodstvo u tom susretu – oni pokušavaju malo usporiti tempo odvajanja. Taj će obiteljski zahtjev dovesti do ključnog trenutka u kojem će sama Rebeka biti pozvana da donese konačnu i slobodnu odluku o tome hoće li poći odmah, preuzimajući tako aktivnu ulogu u povijesti spasenja.