Jahve, Bog Nebesa, koji me uze iz kuće oca moga i iz zemlje rođenja moga, i koji mi govoraše i koji mi priseže: 'Potomstvu tvome dat ću ovu zemlju', On će poslati anđela Svoga pred tobom, pa ćeš odande uzeti ženu sinu mome.
A ako žena ne bude htjela poći za tobom, bit ćeš slobodan od ove prisege moje; samo sina moga ne vraćaj onamo."
Tada sluga stavi ruku svoju pod bedro Abrahama, gospodara svoga, i priseže mu na tu stvar.
I uze sluga deset deva između deva gospodara svoga i ode, a sve dobro gospodara svoga bijaše u ruci njegovoj; usta dakle i ode u Aram Naharajim, u grad Nahorov.
I povalja deve na koljena izvan grada kod bunara s vodom u vrijeme večeri, u vrijeme kada izlaze one koje crpe.
Tada sluga stavi ruku svoju pod bedro Abrahama, gospodara svoga, i priseže mu na tu stvar.
I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo.
וַיָּשֶׂם הָעֶבֶד אֶת יָדוֹ תַּחַת יֶרֶךְ אַבְרָהָם אֲדֹנָיו וַיִּשָּׁבַֽע לוֹ עַל הַדָּבָר הַזֶּֽה
va/i.Ya.sem ha./'E.ved 'et- ya.D/o Ta.chat Ye.rekh 'av.ra.Ham 'a.do.Na/v va/i.yi.Sha.va' l/o 'al- ha./da.Var ha./Zeh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I stavi sluga [oznaku objekta] ruku svoju pod bedro Abrahama gospodara svoga i zakle se njemu o stvari ovoj."
1. I stavi Izvornik: וַיָּשֶׂם [vayasem] Gramatika: Glagol 'staviti' (korijen שׂים) u obliku wayyiqtol (waw-konsekutivno + imperfekt), 3. lice jednine muškog roda. Ovaj oblik povezuje radnju s prethodnim kontekstom u neprekinuti povijesni niz. Značenje: Izražava trenutnu, neposrednu i poslušnu reakciju sluge na Abrahamovu zapovijed. Pokazuje spremnost na izvršenje teškog zadatka bez oklijevanja.
2. ruku svoju Izvornik: יָדוֹ [yado] Gramatika: Imenica jednine ženskog roda 'yad' (ruka) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Ruka u biblijskom poimanju predstavlja osobnu moć i sposobnost djelovanja. Njezino polaganje ključni je dio obreda kojim sluga preuzima solemnnu i neopozivu obvezu.
3. pod bedro Izvornik: תַּחַת יֶרֶךְ [tachat yerekh] Gramatika: Prijedlog 'tachat' (ispod, pod) praćen imenicom 'yerekh' (bedro) u konstruktnom stanju, što označava pripadnost (pod bedro koga?). Značenje: Bedro se u drevnom Bliskom istoku povezivalo s generativnim organima i životnom snagom loze. Polaganje ruke na to mjesto bio je rijedak i iznimno svet čin zakletve, vezan uz osiguranje opstanka potomstva.
4. gospodara svoga Izvornik: אֲדֹנָיו ['adonayv] Gramatika: Imenica 'adon' (gospodar) u obliku množine s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Radi se o 'množini veličanstva' (pluralis majestatis). Značenje: Korištenje množine veličanstva naglašava izniman autoritet, status i duboko poštovanje koje sluga iskazuje Abrahamu. Prikazuje ga ne tek kao poslodavca, već kao vrhovnog patrijarha.
5. i zakle se Izvornik: וַיִּשָּׁבַֽע [vayishava'] Gramatika: Glagol u nifal rodu (povratno-pasivni), oblik wayyiqtol, 3. lice jednine muškog roda. Korijen glagola (שׁבע) ima iste suglasnike kao broj sedam. Značenje: Etimološka povezanost s brojem sedam sugerira da je čin zaklinjanja u pradavno doba uključivao sedam žrtava ili svjedoka. Čin označava apsolutnu, svetu obvezu pred Bogom, čije kršenje donosi prokletstvo. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: Otac je uzvišen (lingvistički) ili Otac mnoštva (teološki). Tvorba: Lingvistički se najčešće tumači kao dijalektalna, proširena varijanta imena Abram, sastavljena od 'ab' (otac) i 'ram' (uzvišen). Tradicionalno se smatra spojem riječi 'ab' i korijena 'raham' (mnoštvo). Tekst objašnjava: Biblijski tekst u Postanku 17:5 izravno objašnjava: 'više se nećeš zvati Abram, već Abraham će ti ime biti, jer oca mnoštva (ab hamon) naroda iz tebe ću učiniti'. Promjena imena: Raniji oblik imena bio je Abram (אַבְרָם, 'avram) - 'otac je uzvišen'. Bog mijenja njegovo ime u Abraham kao trajnu potvrdu zavjeta o beskrojnom potomstvu.
Ovaj stih opisuje jedan od najsvečanijih trenutaka u Knjizi Postanka: pripremu za pronalazak žene za Izaka. Abraham traži od svog najstarijeg i najvjernijeg sluge da položi zakletvu prema drevnom bliskoistočnom običaju. Stavljanje ruke pod bedro patrijarha nije tek formalnost; to je duboko intiman i simboličan čin koji slugu veže za samu srž Abrahamove loze, njegovo potomstvo i u konačnici za ispunjenje Božjeg obećanja o narodu koji će iz njega proizaći.
Sama zakletva ('o ovoj stvari') nosi teret budućnosti cijelog Božjeg naroda. Budući da je Abraham već star, osiguranje prave supruge za Izaka pitanje je opstanka saveza. Sluga ovim drevnim obredom preuzima poslanje koje nadilazi običnu dužnost - obvezuje se pred Bogom i svojim gospodarom da će sačuvati čistoću i kontinuitet linije iz koje treba proizaći blagoslov za sve narode.