Evanđelje po Ivanu 6

1Poslije ovoga otiđe Isus onkraj mora Galilejskoga, Tiberijadskoga. 2Slijedilo Ga je veliko mnoštvo, jer promatrahu znakove koje činjaše na bolesnima. 3Uziđe pak na goru Isus i ondje sjeđaše sa Svojim učenicima. 4Bijaše pak blizu Pasha, blagdan židovski. 5Podigavši dakle oči, Isus, ugledavši da veliko mnoštvo dolazi k Njemu, govori Filipu: "Odakle da kupimo kruhova da ovi jedu?" 6Ovo pak govoraše iskušavajući ga; jer sam znaše što namjeravaše učiniti. 7Odgovori Mu Filip: "Kruhova za dvjesto denara ne dostaje im da svatko uzme ponešto malo." 8Govori Mu jedan od Njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je ovo za tolike?" 10Reče Isus: "Učinite da ljudi polegnu." Bijaše pak mnogo trave na tome mjestu. Polegoše dakle muževi, brojem oko pet tisuća. 11Uze dakle kruhove Isus i, zahvalivši, razdijeli onima koji su polegli, jednako i od ribica koliko htjahu. 12Kada se pak nasitiše, govori Svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne." 13Sakupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih kruhova koji preostadoše iza onih koji su blagovali. 14Ljudi dakle, vidjevši znak koji učini, govorahu: "Ovaj je uistinu Prorok koji dolazi na svijet." 15Isus dakle, spoznavši da namjeravaju doći i pograbiti Ga da Ga učine kraljem, povuče se opet u goru On sam. 16Kada pak nasta večer, siđoše Njegovi učenici na more, 17i ušavši u lađu, iđahu onkraj mora u Kafarnaum. I već bijaše nastala tama, i još ne bijaše došao k njima Isus, 18a more se podizaše jer je puhao velik vjetar. 19Izveslavši dakle oko dvadeset pet ili trideset stadija, gledaju Isusa kako hoda po moru i približava se lađi, i prestrašiše se. 20A On im govori: "Ja jesam, ne bojte se." 21Htjedoše Ga dakle primiti u lađu, i odmah se lađa nađe na zemlji u koju su odlazili. 22Sutradan mnoštvo koje stajaše onkraj mora vidje da ondje ne bijaše druge lađice osim jedne i da Isus ne uđe zajedno sa Svojim učenicima u lađu, nego samo Njegovi učenici odoše; 23no dođoše druge lađice iz Tiberijade blizu mjesta gdje pojedoše kruh pošto Gospodin bijaše zahvalio. 24Kada dakle mnoštvo vidje da Isusa nema ondje, ni Njegovih učenika, uđoše oni u lađice i dođoše u Kafarnaum tražeći Isusa, 25i našavši Ga onkraj mora, rekoše Mu: "Rabbi, kada si ovamo došao?" 26Odgovori im Isus i reče: "Amen, amen, govorim vam: tražite Me ne zato što vidjeste znakove, nego zato što jedoste od kruhova i nasitiste se. 27Radite ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin Čovječji; jer Njega Otac — Bog — zapečati." 28Rekoše Mu dakle: "Što da činimo da bismo radili djela Božja?" 29Odgovori Isus i reče im: "Ovo je djelo Božje: da vjerujete u Onoga koga On posla." 30Rekoše Mu dakle: "Koji dakle znak Ti činiš da vidimo i povjerujemo Ti? Što radiš? 31Očevi naši pojedoše manu u pustinji, kao što je napisano: 'Kruh s Neba dade im jesti.'" 32Reče im dakle Isus: "Amen, amen, govorim vam: ne dade vam Mojsije kruh s Neba, nego Otac Moj daje vam kruh s Neba, onaj istinski. 33Jer kruh Božji jest Onaj koji silazi s Neba i daje život svijetu." 34Rekoše Mu dakle: "Gospodine, svagda nam daj taj kruh." 35Reče im Isus: "Ja sam kruh života; onaj koji dolazi k Meni nipošto neće ogladnjeti, i onaj koji vjeruje u Mene nipošto neće nikada ožednjeti. 36Nego rekoh vam da Me i vidjeste, a ne vjerujete. 37Sve što Mi daje Otac doći će k Meni, i onoga koji dolazi k Meni nipošto neću izbaciti van, 38jer sam sišao s Neba ne da činim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla. 39A ovo je Volja Onoga koji Me posla: da sve što Mi je dao — ne izgubim ništa od toga, nego da to uskrisim u posljednji dan. 40Jer ovo je Volja Oca Mojega: da svaki koji gleda Sina i vjeruje u Njega ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan." 41Mrmljahu dakle Židovi o Njemu jer reče: "Ja sam kruh koji je sišao s Neba"; 42i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?" 43Odgovori Isus i reče im: "Ne mrmljajte među sobom. 44Nitko ne može doći k Meni ako ga ne privuče Otac koji Me posla, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45Napisano je u Prorocima: 'I bit će svi poučeni od Boga.' Svaki koji je čuo od Oca i naučio, dolazi k Meni; 46ne da je tko vidio Oca, osim Onaj koji je od Boga; On je vidio Oca. 47Amen, amen, govorim vam: tko vjeruje, ima život vječni. 48Ja sam kruh života. 49Očevi vaši jedoše u pustinji manu i umriješe; 50ovo je kruh koji s Neba silazi da tko od njega jede i ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s Neba sišao; ako tko jede od ovoga kruha, živjet će uvijeke. A i kruh koji ću Ja dati tijelo je Moje za život svijeta." 52Prepirahu se dakle Židovi među sobom govoreći: "Kako nam ovaj može dati Svoje tijelo jesti?" 53Reče im dakle Isus: "Amen, amen, govorim vam: ako ne jedete tijelo Sina Čovječjega i ne pijete Njegovu krv, nemate života u sebi. 54Tko blaguje Moje tijelo i pije Moju krv, ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Jer tijelo je Moje istinska hrana i krv je Moja istinsko piće. 56Tko blaguje Moje tijelo i pije Moju krv, u Meni ostaje i Ja u njemu. 57Kao što Me posla živi Otac i Ja živim po Ocu, tako i onaj koji Mene blaguje živjet će po Meni. 58Ovo je kruh koji je s Neba sišao, ne kao što jedoše očevi i umriješe; tko blaguje ovaj kruh, živjet će uvijeke." 59Ovo reče u sinagogi poučavajući u Kafarnaumu. 60Mnogi dakle od Njegovih učenika, čuvši to, rekoše: "Tvrd je ovaj govor; tko ga može slušati?" 61A Isus, znajući u Sebi da Njegovi učenici mrmljaju o tome, reče im: "Ovo vas sablažnjava? 62A što ako budete gledali Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje bijaše prije? 63Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa; Riječi koje sam vam Ja govorio duh su i život su. 64Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju." Jer znaše od početka Isus koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će Ga predati. 65I govoraše: "Zbog ovoga sam vam rekao da nitko ne može doći k Meni ako mu nije dano od Oca." 66Od tada mnogi od Njegovih učenika otiđoše natrag i više ne hodahu s Njim. 67Reče dakle Isus Dvanaestorici: "Zar i vi hoćete otići?" 68Odgovori Mu Šimun Petar: "Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš Riječi života vječnoga, 69i mi smo povjerovali i spoznali da si Ti Svetac Božji." 70Odgovori im Isus: "Ne izabrah li Ja vas Dvanaestoricu? A jedan od vas je đavao." 71Govoraše pak o Judi Šimuna Iškariotskoga; jer on Ga namjeravaše predati, jedan od Dvanaestorice.