Evanđelje po Ivanu 20

1Prvoga pak dana u tjednu Marija Magdalena dolazi rano, dok još bijaše tama, na grob i gleda kamen podignut s groba. 2Trči dakle i dolazi k Šimunu Petru i k drugom učeniku, kojega ljubljaše Isus, i govori im: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje Ga položiše." 3Iziđe dakle Petar i drugi učenik te pođoše na grob. 4Trčahu pak obojica zajedno; i drugi učenik otrča naprijed brže od Petra i dođe prvi na grob, 5i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe. 6Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći ga i uđe u grob, i promatra povoje gdje leže, 7i rubac koji bijaše na glavi Njegovoj, kako ne leži s povojima, nego napose smotan na jednome mjestu. 8Tada dakle uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i povjerova; 9jer još ne upoznaše Pismo da On treba od mrtvih ustati. 10Otiđoše dakle učenici ponovno k sebi. 11Marija pak stajaše vani kod groba plačući. Kako dakle plakaše, zaviri u grob, 12i promatra dva anđela u bijelome gdje sjede, jednoga kod glave i jednoga kod nogu, gdje ležaše tijelo Isusovo. 13I govore joj oni: "Ženo, zašto plačeš?" Govori im: "Jer uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje Ga položiše." 14Rekavši to, okrenu se natrag i promatra Isusa gdje stoji, i ne znavaše da je to Isus. 15Govori joj Isus: "Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?" Ona, misleći da je vrtlar, govori Mu: "Gospodine, ako si Ga ti odnio, reci mi gdje si Ga položio, i ja ću Ga uzeti." 16Govori joj Isus: "Marijo!" Okrenuvši se, ona Mu govori hebrejski: "Rabbuni!" – što znači: "Učitelju!" 17Govori joj Isus: "Ne dotiči Me se, jer još ne uziđoh k Ocu; nego idi k braći Mojoj i reci im: 'Uzlazim k Ocu Mojemu i Ocu vašemu, i Bogu Mojemu i Bogu vašemu.'" 18Dolazi Marija Magdalena javljajući učenicima: "Vidjela sam Gospodina", i da joj je to rekao. 19Kad pak bi uvečer toga dana, prvoga u tjednu, i dok bijahu zatvorena vrata ondje gdje bijahu učenici zbog straha od Židova, dođe Isus i stade u sredinu te im govori: "Mir vama!" 20I rekavši to, pokaza im ruke i bok. Obradovaše se dakle učenici vidjevši Gospodina. 21Reče im dakle Isus ponovno: "Mir vama! Kao što Me posla Otac, i Ja šaljem vas." 22I rekavši to, dahnu i govori im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima god otpustite grijehe, otpušteni su im; kojima god zadržite, zadržani su." 24Toma pak, jedan od dvanaestorice, zvani Blizanac, ne bijaše s njima kada dođe Isus. 25Govorahu mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina." On im pak reče: "Ako ne vidim na rukama Njegovim trag čavala i ne stavim prst svoj u trag čavala, i ne stavim ruku svoju u bok Njegov, nipošto neću povjerovati." 26I nakon osam dana opet bijahu unutra učenici Njegovi, i Toma s njima. Dolazi Isus dok vrata bijahu zatvorena, i stade u sredinu te reče: "Mir vama!" 27Potom govori Tomi: "Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje, i prinesi ruku svoju i stavi u bok Moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran." 28Odgovori Toma i reče Mu: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše." 30Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi. 31A ovi su zapisani da povjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u Imenu Njegovu.