Evanđelje po Ivanu 9

1I prolazeći vidje čovjeka slijepog od rođenja. 2I upitaše Ga učenici Njegovi govoreći: "Rabi, tko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, da se slijep rodi?" 3Odgovori Isus: "Niti ovaj sagriješi niti roditelji njegovi, nego da se očituju djela Božja u njemu. 4Nama valja raditi djela Onoga koji Me posla dok je dan; dolazi noć, kada nitko ne može raditi. 5Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijeta." 6Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke te premaza blato na oči, 7i reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu" — što se prevodi Poslani. Ode dakle i opra se te dođe gledajući. 8Susjedi dakle i oni koji ga prije viđahu da bijaše prosjak govorahu: "Nije li ovo onaj koji je sjedio i prosio?" 9Jedni govorahu: "To je on", a drugi govorahu: "Nego, sličan mu je." Onaj govoraše: "Ja sam." 10Govorahu mu dakle: "Kako ti se dakle otvoriše oči?" 11Odgovori onaj: "Čovjek zvani Isus načini blato i pomaza moje oči te mi reče: 'Idi u Siloam i operi se.' Otišavši dakle i opravši se, progledah." 12I rekoše mu: "Gdje je onaj?" Govori: "Ne znam." 13Vode ga k farizejima, onoga nekoć slijepoga; 14bijaše pak subota u dan kad Isus načini blato i otvori njegove oči. 15Ponovno ga dakle pitahu i farizeji kako progleda. A on im reče: "Blato mi stavi na oči, i oprah se i vidim." 16Govorahu dakle neki od farizeja: "Nije ovaj čovjek od Boga jer subotu ne drži." Drugi govorahu: "Kako može čovjek grešnik takve znakove činiti?" I razdor bijaše među njima. 17Govore dakle slijepomu opet: "Što ti govoriš o Njemu, jer otvori tvoje oči?" A on reče: "Prorok je." 18Ne povjerovaše dakle Židovi za njega da bijaše slijep i da progleda sve dok ne pozvaše roditelje njegove, onoga koji progleda, 19i upitaše ih govoreći: "Je li ovo sin vaš za kojega vi govorite da se slijep rodi? Kako dakle sada vidi?" 20Odgovoriše dakle roditelji njegovi i rekoše: "Znamo da je ovo sin naš i da se slijep rodi; 21kako pak sada vidi, ne znamo, ili tko otvori njegove oči, mi ne znamo; njega upitajte, zrele je dobi; on će sam o sebi govoriti." 22Ovo rekoše roditelji njegovi jer se bojahu Židova; već se naime bijahu dogovorili Židovi da, ako tko Njega prizna Kristom, bude izopćen iz sinagoge. 23Zbog toga roditelji njegovi rekoše: "Zrele je dobi, njega ispitajte." 24Pozvaše dakle po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Daj Slavu Bogu; mi znamo da je ovaj čovjek grešnik." 25Odgovori dakle onaj: "Je li grešnik, ne znam; jedno znam: da bijah slijep, a sada vidim." 26Rekoše mu dakle: "Što ti učini? Kako otvori tvoje oči?" 27Odgovori im: "Rekoh vam već, i ne poslušaste. Zašto opet hoćete slušati? Zar i vi hoćete Njegovi učenici postati?" 28Izvrijeđaše ga i rekoše: "Ti si učenik onoga, a mi smo učenici Mojsijevi. 29Mi znamo da je Mojsiju progovorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je." 30Odgovori čovjek i reče im: "U ovome ta čudno je što vi ne znate odakle je, a otvori moje oči. 31Znamo da grešnike Bog ne sluša, nego ako je tko bogobojazan i Volju Njegovu čini, ovoga sluša. 32Od vijeka se nije čulo da tko otvori oči slijepu rođenu. 33Da ovaj nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa." 34Odgovoriše i rekoše mu: "U grijesima si ti sav rođen, i ti učiš nas?" I izbaciše ga van. 35Ču Isus da ga izbaciše van, i našavši ga, reče: "Vjeruješ li ti u Sina Čovječjega?" 36Odgovori onaj i reče: "Tko je, Gospodine, da povjerujem u Njega?" 37Reče mu Isus: "I vidio si Ga, i onaj koji govori s tobom, taj jest." 38A on reče: "Vjerujem, Gospodine", i pokloni Mu se. 39I reče Isus: "Za Sud Ja u ovaj svijet dođoh, da oni koji ne vide vide, a oni koji vide slijepi postanu." 40Čuše ovo oni od farizeja koji bijahu s Njime i rekoše Mu: "Zar smo i mi slijepi?" 41Reče im Isus: "Da bijaste slijepi, ne biste imali grijeha; sada pak govorite: 'Vidimo' — grijeh vaš ostaje.