Evanđelje po Ivanu 5

1Poslije ovoga bijaše blagdan židovski i uziđe Isus u Jeruzalem. 2A u Jeruzalemu kod Ovčjih vrata ima kupalište koje se hebrejski naziva Bethzatha i ima pet trijemova. 3U njima ležaše mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, usahlih, koji su čekali da se voda pokrene. 4Jer anđeo je od vremena do vremena silazio u kupalište i uzburkavao vodu; tko bi dakle prvi ušao nakon što se voda uzburkala, ozdravio bi, od koje god bolesti bolovao. 5Bijaše pak ondje čovjek koji je trideset i osam godina bio u slabosti; 6vidjevši ga gdje leži i spoznavši da je već dugo vremena u tom stanju, Isus mu govori: "Želiš li ozdraviti?" 7Odgovori Mu bolesnik: "Gospodine, nemam čovjeka da me baci u kupalište kad se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi silazi prije mene." 8Govori mu Isus: "Ustani, podigni prostirku svoju i hodaj." 9I odmah čovjek ozdravi, podiže prostirku svoju i hodaše. A u onaj dan bijaše subota. 10Govorahu dakle Židovi izliječenomu: "Subota je, nije ti dopušteno podići prostirku svoju." 11On im odgovori: "Onaj koji me učini zdravim, On mi reče: 'Podigni prostirku svoju i hodaj.'" 12Upitaše ga: "Tko je čovjek koji ti reče: 'Podigni i hodaj'?" 13A izliječeni ne znavaše tko je, jer se Isus izmaknu budući da na tom mjestu bijaše mnoštvo. 14Poslije ovoga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Evo, ozdravio si; više ne griješi da ti se ne dogodi štogod gore." 15Otiđe čovjek i javi Židovima da je Isus Onaj koji ga učini zdravim. 16I zbog toga Židovi progonjahu Isusa, jer je to činio subotom. 17A Isus im odgovori: "Otac Moj sve do sada radi, pa i Ja radim." 18Zbog toga su dakle Židovi još više tražili da Ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu nego je i Boga nazivao Svojim vlastitim Ocem, izjednačujući Sebe s Bogom. 19Odgovori dakle Isus i govoraše im: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može Sam od Sebe činiti ništa doli ono što vidi da čini Otac; jer što god On čini, to jednako čini i Sin. 20Jer Otac ljubi Sina i pokazuje Mu sve što Sam čini, a pokazat će Mu i veća djela od ovih da se vi čudite. 21Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće. 22Ta ni Otac ne sudi nikomu, nego je sav Sud dao Sinu, 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji Ga je poslao. 24Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša Riječ Moju i vjeruje Onomu koji Me posla, ima život vječni i ne dolazi na Sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će. 26Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi, 27i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji. 28Ne čudite se tomu, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Njegov 29i izići će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su činili zlo — na uskrsnuće Suda. 30Ja ne mogu Sam od Sebe činiti ništa; kako čujem, sudim, i Sud je Moj pravedan, jer ne tražim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla. 31Ako Ja svjedočim o Samome Sebi, svjedočanstvo Moje nije istinito; 32Drugi je koji svjedoči o Meni, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim On svjedoči o Meni. 33Vi ste poslali k Ivanu, i on je posvjedočio za Istinu; 34no Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite. 35On bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste načas obradovati u svjetlosti njegovoj. 36Ali Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: jer djela koja Mi je dao Otac da ih izvršim, sama ta djela koja činim svjedoče za Mene da Me Otac poslao. 37I Otac koji Me posla, On je posvjedočio za Mene. Niti ste glasa Njegova ikada čuli, niti ste obličja Njegova vidjeli, 38niti Riječi Njegove imate da trajno ostaje u vama, jer Onomu koga On posla vi ne vjerujete. 39Vi istražujete Pisma, jer mislite u njima imati život vječni; i upravo ona svjedoče za Mene, 40a nećete da dođete k Meni da život imate. 41Slave od ljudi ne primam, 42nego sam vas upoznao: Ljubavi Božje nemate u sebi. 43Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti. 44Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a Slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite? 45Ne mislite da ću vas Ja optužiti kod Oca; vaš je tužitelj Mojsije, u kojega se vi uzdate. 46Jer kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i Meni; ta on je o Meni pisao. 47Ako pak njegovim spisima ne vjerujete, kako ćete vjerovati Mojim Riječima?"