Poslije ovoga bijaše blagdan židovski i uziđe Isus u Jeruzalem.
Poslije ovoga bijaše blagdan židovski i uziđe Isus u Jeruzalem.
A u Jeruzalemu kod Ovčjih vrata ima kupalište koje se hebrejski naziva Bethzatha i ima pet trijemova.
U njima ležaše mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, usahlih, koji su čekali da se voda pokrene.
Poslije ovoga bijaše blagdan židovski i uziđe Isus u Jeruzalem.
A potom bješe praznik Jevrejski, i iziđe Isus u Jerusalim.
Μετὰ ταῦτα ἦν ἡ ἑορτὴ τῶν Ἰουδαίων, καὶ ἀνέβη ὁ Ἰησοῦς εἰς Ἱεροσόλυμα.
Meta tauta ēn hē he'ortē tōn Ioudaiōn kai anebē ho Iēsous eis Hi'erosoluma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Poslije ovih (stvari) bijaše blagdan onih Židova, i uziđe Isus u Jeruzalem."
1. Poslije ovih (stvari) Izvornik: Μετὰ ταῦτα [Meta tauta] Gramatika: Prijedlog s pokaznom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda. Izraz označava neodređeni vremenski odmak nakon prethodnih događaja, za razliku od jednine (μετὰ τοῦτο) koja obično upućuje na neposredan kronološki slijed. Značenje: Tipična prijelazna formula kojom evanđelist Ivan uvodi novu narativnu cjelinu i prebacuje radnju iz Galileje natrag u središte židovskog bogoslužnog života.
2. bijaše Izvornik: ἦν [ēn] Gramatika: Glagol biti u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Imperfekt uspostavlja pozadinski vremenski okvir unutar kojeg će se odigrati glavna radnja stiha. Značenje: Postavlja liturgijsku pozornicu za nadolazeće čudo i teološki sukob koji će iz njega proizaći.
3. blagdan onih Židova Izvornik: ἑορτὴ τῶν Ἰουδαίων [he'ortē tōn Ioudaiōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda BEZ određenog člana, praćena genitivom množine s određenim članom. Odsutnost člana ispred riječi 'blagdan' pokazuje da evanđelist namjerno ne imenuje o kojem je točno hodočasničkom blagdanu riječ. Značenje: Ivan često koristi izraz 'blagdan Židova' kako bi naznačio određenu distancu između hramskih institucija i novog bogoštovlja koje donosi Isus; neimenovanost blagdana stavlja naglasak na samu temu subote i Božjeg djelovanja, a ne na specifični obredni kalendar.
4. uziđe Izvornik: ἀνέβη [anebē] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist označava cjelovitu, dovršenu radnju putovanja. Značenje: U biblijskom jeziku u Jeruzalem se uvijek 'uzlazi' (uspinje), ne samo zbog zemljopisne nadmorske visine grada na gori, nego i zbog njegove duhovne uzvišenosti kao mjesta Božjeg Hrama i hodočašća. Imena: - Židovi [Ἰουδαίων (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaiōn] (narod) Znači: Pripadnik Judina plemena / onaj koji slavi (Boga) Tvorba: Izvedeno iz imena plemena i pokrajine Judeje (heb. Yehuda), što potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'jadah' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati).
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog Božjeg imena 'Jah' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Hi'erosoluma] (grad) Znači: Temelj mira Tvorba: Zapadnosemitsko ime složeno od korijena 'j-r-w' (utemeljiti, postaviti temelj) i 'šalem' (mir, cjelovitost, ili ime božanstva Šalema); u grčkom obliku prvi dio je pučkom etimologijom povezan s pridjevom 'hieros' (svet).
Ovaj stih (Ivan 5:1) služi kao ključna narativna i teološka tranzicija u Ivanovom evanđelju. Premještajući radnju natrag u Jeruzalem povodom blagdana, evanđelist namjerno postavlja Isusa u samo središte židovskog religijskog života i glavnih institucija. Isusov 'uzlazak' nije tek puko hodočašće, već strateški dolazak u prostor gdje će se objaviti kao onaj koji ispunjava i nadilazi smisao starozavjetnih svetkovina. Neimenovanje konkretnog blagdana snažno sugerira da nije bitan sâm praznik, već Isusova prisutnost, čija će djela i riječi u Jeruzalemu ubrzo dovesti do neizbježnog sukoba s tadašnjim religijskim autoritetima.