A bijaše netko bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A bijaše netko bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine;
a Marija bijaše ona koja pomaza Gospodina mirisnim uljem i obrisa noge Njegove vlasima svojim, čiji brat Lazar bolovaše.
Poslaše dakle sestre k Njemu poručujući: "Gospodine, evo, onaj kojega voliš boluje."
A bijaše netko bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine;
Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
Ἦν δέ τις ἀσθενῶν, Λάζαρος ἀπὸ Βηθανίας ἐκ τῆς κώμης Μαρίας καὶ Μάρθας τῆς ἀδελφῆς αὐτῆς·
Ēn de tis asthenōn Lazaros apo Bēthanias ek tēs kōmēs Marias kai Marthas tēs adelphēs autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bijaše a netko bolujući, Lazar iz Betanije iz onog sela Marije i Marte one sestre njezine;"
1. Bijaše a netko Izvornik: Ἦν δέ τις [Ēn de tis] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine, praćen prijelaznim veznikom i neodređenom zamjenicom u nominativu jednine muškog roda. Imperfekt postavlja trajnu pozadinsku situaciju na početku nove pripovjedne cjeline. Značenje: Klasičan pripovjedni uvod kojim evanđelist uvodi novog, dotad nespomenutog sudionika i otvara veliko poglavlje o sedmom Isusovom znamenju — pobjedi nad smrću.
2. bolujući Izvornik: ἀσθενῶν [asthenōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Prezentni particip uz glagol 'bijaše' tvori perifrastičnu konstrukciju koja naglašava trajno stanje iscrpljujuće bolesti. Značenje: Doslovno 'onaj koji je bez snage' (od alfa privativum i 'sthenos' — snaga). Označava potpunu tjelesnu nemoć i ranjivost čovjeka pred smrtnom bolešću.
3. iz Betanije iz onog sela Izvornik: ἀπὸ Βηθανίας ἐκ τῆς κώμης [apo Bēthanias ek tēs kōmēs] Gramatika: Dva različita prijedloga s genitivom: 'apo' označava širu zemljopisnu pripadnost (podrijetlom iz Betanije), dok 'ek' uz određeni član bliže određuje izvorno mjesto i zavičaj (iz sela koje je poznato po sestrama). Značenje: Precizno razlikovanje Betanije od istoimenog mjesta s one strane Jordana (spomenutog u Iv 1,28), identificirajući ovo mjesto kroz obitelj Isusovih bliskih prijatelja.
4. Marije i Marte one sestre njezine Izvornik: Μαρίας καὶ Μάρθας τῆς ἀδελφῆς αὐτῆς [Marias kai Marthas tēs adelphēs autēs] Gramatika: Imenice u genitivu jednine ženskog roda koji označava pripadnost ili povezanost. Određeni član ispred imenice 'sestre' povezuje Martu u apoziciju s prethodno spomenutom Marijom. Značenje: Lazar je predstavljen preko svojih sestara, a Marija je navedena prva, iako je Marta bila starija domaćica, zato što je Marijin čin pomazanja već bio općepoznat u ranoj Crkvi. Imena: - Lazar [Λάζαρος (heb. אֶלְעָזָר El'azar) / Lazaros] (osoba) Znači: Bog je pomogao Tvorba: Grčki skraćeni oblik hebrejskog teoforskog imena El'azar, složenog od 'El' (Bog) i glagola 'azar' (pomoći).
- Betanija [Βηθανία (aram. בֵּית עַנְיָא Bēth 'Anyā) / Bēthania] (grad) Znači: Kuća nevolje (siromaštva) ili Kuća datulja Tvorba: Aramejski toponim složen od 'bēth' (kuća) i 'anyā' (siromaštvo, nevolja, patnja) ili, prema drugom tumačenju, skraćeno od 'bēth-hīnē' (kuća nezrelih datulja/smokava).
- Marija [Μαρία (heb. מִרְיָם Mirjam) / Maria] (osoba) Znači: Ljubljena, Uzvišena ili Gorka Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Mirjam (aram. Marjam); etimologija nije posve sigurna, a najčešće se izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (ljubljena) ili hebrejskog 'mar' (gorčina) odnosno 'ram' (uzvišena).
- Marta [Μάρθα (aram. מַרְתָּא Martā) / Martha] (osoba) Znači: Gospodarica, Gospođa Tvorba: Izravna grčka transliteracija aramejske imenice ženskog roda 'martā' (gospodarica, domaćica), izvedene od 'mar' (gospodar).
Ovaj uvodni stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 11,1) majstorski postavlja narativnu scenu za jedno od najvažnijih Isusovih čudesa. Imperfekt glagola 'biti' i particip koji označava 'gubitak snage' naglašavaju stvarnost ljudske krhkosti i patnje. S druge strane, spominjanje imena Lazar ("Bog je pomogao") stvara snažnu književnu ironiju i teološki nagovještaj – čovjek koji umire u nemoći nosi ime koje objavljuje božansku pomoć i slavu koja će tek uslijediti. Identificirajući mjesto radnje prvenstveno preko Marije i Marte, evanđelist ukazuje na izniman status ovih žena u ranoj Crkvi. Osobna, obiteljska kriza opisana u ovom stihu pretvara se u prostor neizmjerne nade, dajući nam do znanja da ljudska patnja u evanđelju nikada nije posljednja riječ, već prilika za očitovanje vječnog života.