Ovo izgovori Isus, te podiže oči Svoje u Nebo i reče: "Oče, došao je čas; proslavi Sina Svojega, da Sin proslavi Tebe,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ovo izgovori Isus, te podiže oči Svoje u Nebo i reče: "Oče, došao je čas; proslavi Sina Svojega, da Sin proslavi Tebe,
kao što si Mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si Mu dao dade život vječni.
A ovo je život vječni: da poznaju Tebe, jedinoga istinitog Boga, i Onoga koga si poslao, Isusa Krista.
Ovo izgovori Isus, te podiže oči Svoje u Nebo i reče: "Oče, došao je čas; proslavi Sina Svojega, da Sin proslavi Tebe,
Ovo govori Isus, pa podiže oči svoje na nebo i reče: oče! dođe čas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe;
Ταῦτα ἐλάλησεν ὁ Ἰησοῦς, καὶ ἐπάρας τοὺς ὀφθαλμοὺς αὐτοῦ εἰς τὸν οὐρανὸν καὶ εἶπεν· πάτερ, ἐλήλυθεν ἡ ὥρα· δόξασόν σου τὸν υἱόν, ἵνα καὶ ὁ υἱὸς σου δοξάσῃ σέ.
Tauta elalēsen ho Iēsous kai eparas tous ophthalmous autou eis ton ouranon kai eipen pater elēluthen hē hōra doxason sou ton huion ina kai ho huios sou doxasē se
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo izgovori Isus, i podigavši te oči svoje u to nebo reče: Oče, došao je taj čas; proslavi svojega tog Sina, da taj Sin proslavi tebe."
1. izgovori Izvornik: ἐλάλησεν [elalēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Označava zaokruženu i cjelovitu prošlu radnju kojom se zaključuje prethodni oproštajni govor učenicima. Značenje: Označava završetak Isusovog poučavanja učenika i prijelaz na izravno obraćanje Ocu u molitvi, čime se riječ upućena ljudima sada pretvara u posrednički zagovor pred Bogom.
2. podigavši Izvornik: ἐπάρας [eparas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Izražava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu 'reče' ili ga prati kao popratna gesta. Značenje: U biblijskoj tradiciji podizanje očiju prema nebu vanjski je znak nutarnje sabranosti, sinovskog povjerenja i svijesti o Očevoj nadzemaljskoj prisutnosti.
3. došao je Izvornik: ἐλήλυθεν [elēluthen] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, 3. lice jednine. Perfekt označava radnju koja se u prošlosti ispunila, ali čije je stanje sada trajno prisutno i djelotvorno. Značenje: Tijekom cijelog evanđelja govorilo se da Isusov 'čas' još nije došao, a ovaj perfekt objavljuje da je taj odlučujući trenutak napokon nastupio i da je sada u punom tijeku.
4. taj čas Izvornik: ἡ ὥρα [hē hōra] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom. Član ističe da nije riječ o bilo kojem vremenskom trenutku, nego o onom jednom, unaprijed određenom času. Značenje: U Ivanovom evanđelju 'čas' označava jedinstveni spasiteljski događaj Isusove muke, smrti, uskrsnuća i povratka Ocu kao vrhunac povijesti spasenja.
5. proslavi Izvornik: δόξασόν [doxason] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, imperativ 2. lica jednine. Imperativ aorista u molitvi ne izražava zapovijed, nego žurnu i potpunu molbu za konkretnim Božjim zahvatom. Značenje: Slava u biblijskom smislu nije tek ljudska pohvala, nego vidljivo očitovanje Božje božanske naravi, sile i ljubavi koje će u Isusovom križu i uskrsnuću zasjati u punini.
6. da ... proslavi Izvornik: ἵνα ... δοξάσῃ [ina ... doxasē] Gramatika: Veznik namjere praćen glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Izražava krajnju svrhu i cilj zbog kojeg Sin traži proslavu od Oca. Značenje: Pokazuje da Sin ne traži slavu radi sebe samoga, nego je čitavo njegovo poslanje i uzvišenje usmjereno tome da se kroz njegovo djelo spasenja u potpunosti očituje i proslavi Otac. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti).
Ivan 17,1 predstavlja svečani uvod u Isusovu velikosvećeničku molitvu i označava prekretnicu između Njegovog poučavanja i neposredne predaje volji Očevoj za spasenje svijeta. Vrhunac Njegovog zemaljskog poslanja opisan je kao 'čas' – eshatološko vrijeme muke i smrti na križu, koje evanđelist Ivan ne promatra kao poniženje, već kao krajnje očitovanje božanske slave. Kroz molbu za uzajamnim proslavljenjem Sina i Oca, otkriva se duboka teološka istina o savršenom jedinstvu i ljubavi unutar Presvetog Trojstva. Križ postaje uzvišeno mjesto gdje se Božji spasenjski plan u potpunosti ostvaruje, pokazujući da se prava slava očituje kroz savršeno sebedarje i poslušnost.