Poslije toga očitova Isus samoga Sebe opet učenicima na Tiberijadskom moru; a očitova se ovako.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Poslije toga očitova Isus samoga Sebe opet učenicima na Tiberijadskom moru; a očitova se ovako.
Bijahu zajedno Šimun Petar, i Toma zvani Blizanac, i Natanael iz Kane Galilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dvojica od učenika Njegovih.
Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Kažu mu: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, i one noći ne uloviše ništa.
Poslije toga očitova Isus samoga Sebe opet učenicima na Tiberijadskom moru; a očitova se ovako.
Poslije toga opet se javi Isus učenicima svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako:
Μετὰ ταῦτα ἐφανέρωσεν ἑαυτὸν πάλιν ὁ Ἰησοῦς τοῖς μαθηταῖς ἐπὶ τῆς θαλάσσης τῆς Τιβεριάδος· ἐφανέρωσεν δὲ οὕτως.
Meta tauta ephanerōsen he'auton palin ho Iēsous tois mathētais epi tēs thalassēs tēs Tiberiados ephanerōsen de houtōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Poslije ovih stvari očitovao je samoga sebe opet taj Isus tim učenicima na tom moru te Tiberijade; očitovao je a ovako."
1. Poslije ovih stvari Izvornik: Μετὰ ταῦτα [Meta tauta] Gramatika: Prijedlog s pokaznom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda, koji označava vremenski slijed događaja. U Ivanovu stilu ovaj izraz uvodi novu pripovjednu cjelinu bez stroge određenosti koliko je točno vremena prošlo. Značenje: Povezuje ukazanje u Galileji s prethodnim uskrsnim ukazanjima u Jeruzalemu. Time se naglašava kontinuitet Kristove prisutnosti sa zajednicom učenika nakon uskrsnuća.
2. očitovao je samoga sebe Izvornik: ἐφανέρωσεν ἑαυτὸν [ephanerōsen he'auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen povratnom zamjenicom u akuzativu jednine muškog roda. Aorist označava cjelovitu, dovršenu radnju u prošlosti, a aktiv s povratnom zamjenicom naglašava da je subjekt sam izvršitelj radnje nad sobom. Značenje: Uskrsli Isus više nije vidljiv na redovit, tjelesno dostupan način kao prije smrti, nego postaje vidljiv samo onda kada sam odluči istupiti iz skrivenosti. Njegovo ukazanje nije rezultat ljudskog traženja, nego slobodan čin božanske objave.
3. opet Izvornik: πάλιν [palin] Gramatika: Prilog koji označava ponavljanje radnje. Značenje: Podsjeća da ovo nije prvo uskrsno očitovanje, već nastavak niza susreta kojima Gospodin utvrđuje vjeru svojih učenika i priprema ih za poslanje.
4. tim učenicima Izvornik: τοῖς μαθηταῖς [tois mathētais] Gramatika: Imenica u dativu množine muškog roda s određenim članom. Dativ ovdje označava primatelje Isusova samoobjavljenja. Značenje: Učenici su oni koji trajno uče od Učitelja i slijede ga. Uskrsli se očituje upravo zajednici onih koji su s njime povezani odnosom vjernosti i poziva.
5. očitovao je a ovako Izvornik: ἐφανέρωσεν δὲ οὕτως [ephanerōsen de houtōs] Gramatika: Ponovljeni glagol u aoristu aktivnom uz veznik koji blago nastavlja misao i prilog načina. Ponavljanje istog glagola na kraju rečenice stilski uokviruje stih i usmjerava pažnju na sam tijek događaja koji slijedi. Značenje: Naglašava se da nije važna samo činjenica da se Isus ukazao, nego i sam način kako je to učinio: u svakodnevici njihova rada, kroz znak čudesnog ulova i blagovanja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
- Tiberijada [Τιβεριάς / Tiberias] (grad) Znači: koji pripada Tiberiju Tvorba: Ime grada na zapadnoj obali Galilejskog jezera koji je tetrarh Herod Antipa osnovao oko 20. godine po Kr. i nazvao u čast rimskog cara Tiberija (lat. Tiberius, izvorno vezano uz rijeku Tiber); u hrvatskom tekstu stiha izraženo pridjevom 'Tiberijadskom' uz imenicu 'moru'.
Ovaj stih (Ivan 21:1) služi kao majstorski narativni most koji povezuje prethodna Isusova uskrsna ukazanja u Jeruzalemu s ovim novim događajem u Galileji. Glagol "phaneroo" (očitovati, objaviti) ključan je za Ivanovu teologiju jer ukazuje na isključivo božansku inicijativu; proslavljeni Isus svojevoljno prelazi iz nevidljive duhovne sfere kako bi postao materijalno vidljiv i prepoznatljiv svojim sljedbenicima.
Svojom gramatičkom strukturom, posebno upotrebom povratne zamjenice, stih naglašava Isusov suverenitet nad samim procesom objave. Također, pažljivo navođenje publike i geografske lokacije utvrđuje povijesni kontekst događaja, pripremajući teren za završne Isusove pouke i obnovu Petra usred njihove svakodnevice.