Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."
Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.
A ovi su zapisani da povjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u Imenu Njegovu.
A ovi su zapisani da povjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u Imenu Njegovu.
A ovo se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo.
ταῦτα δὲ γέγραπται ἵνα πιστεύσητε ὅτι ὁ Ἰησοῦς ἐστιν ὁ χριστὸς ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ καὶ ἵνα πιστεύοντες ζωὴν ἔχητε ἐν τῷ ὀνόματι αὐτοῦ.¶
tauta de gegraptai ina pisteusēte hoti ho Iēsous estin ho christos ho huios tou theou kai ina pisteuontes zōēn echēte en tō onomati autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ova pak su zapisana da povjerujete da Isus jest onaj Krist, onaj Sin onoga Boga, i da vjerujući život imate u onom imenu njegovu."
1. Ova pak su zapisana Izvornik: ταῦτα δὲ γέγραπται [tauta de gegraptai] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda, praćena suprotnim veznikom 'δὲ' (pak/ali) i glagolom u perfektu pasiva indikativa, 3. lice jednine. Perfekt pasiva označava prošli čin pisanja čiji rezultat trajno stoji pred čitateljem. Značenje: Suprotstavlja pomno odabrane znakove iz ove knjige svima ostalima te im daje trajni autoritet Svetoga pisma.
2. da povjerujete Izvornik: ἵνα πιστεύσητε [ina pisteusēte] Gramatika: Namjerni veznik uz glagol u aoristu aktiva konjunktiva, 2. lice množine (u dijelu rukopisa stoji prezent konjunktiva). Aorist konjunktiva stavlja naglasak na sam odlučni čin ulaska u vjeru ili njezino odlučno prihvaćanje. Značenje: Otkriva izravnu svrhu pisanja Evanđelja: ono nije pisano radi pukog informiranja, nego da u čitatelju probudi osobnu odluku vjere.
3. onaj Krist, onaj Sin onoga Boga Izvornik: ὁ χριστὸς ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ [ho christos ho huios tou theou] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine muškog roda s određenim članovima u službi predikatnog nominativa, uz genitiv jednine s članom. Određeni članovi pokazuju da nije riječ o općenitim nazivima, nego o jedinstvenim i isključivim naslovima. Značenje: Sažetak cjelokupne novozavjetne vjere: povijesna osoba Isus iz Nazareta ujedno je očekivani Mesija (Pomazanik) i jedincati Božji Sin koji dijeli Očevu narav.
4. vjerujući Izvornik: πιστεύοντες [pisteuontes] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu množine muškog roda. Za razliku od prethodnog aorista, prezentni vid ovdje naglašava trajno, neprekidno stanje življenja u vjeri. Značenje: Pokazuje da vjera koja donosi život nije samo jednokratan prošli čin pristanka, nego trajni životni odnos s Kristom.
5. život imate Izvornik: ζωὴν ἔχητε [zōēn echēte] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda bez člana, uz glagol u prezentu aktiva konjunktiva, 2. lice množine. Prezent konjunktiva označava trajno posjedovanje koje započinje već u sadašnjosti. Značenje: Krajnji cilj vjere i pisanja Evanđelja: 'život' (zōē) kod Ivana označava neprolazni, božanski život vječni koji vjernik prima i živi već sada.
6. u onom imenu njegovu Izvornik: ἐν τῷ ὀνόματι αὐτοῦ [en tō onomati autou] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine srednjeg roda i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Dativ s prijedlogom 'ἐν' ovdje označava i sredstvo (po Njegovu imenu) i duhovno područje (u zajedništvu s Njim). Značenje: U biblijskom mišljenju 'ime' obuhvaća samu osobu, njezinu narav i spasenjsku moć; život vječni nalazi se isključivo u osobnom jedinstvu s Isusom. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi hebrejsko i aramejsko ime Yeshua (skraćeno od Yehoshua), tvoreno od teofornog elementa Yeho- (Jahve) i glagolskog korijena yasha (spasiti, izbaviti).
- Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Mashiach) / Christos] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola χρίω (chriō - pomazati uljem), koji služi kao izravan prijevod hebrejskog naslova Mashiach (Mesija); u izvorniku ovdje stoji s određenim članom kao mesijanski naslov, a u hrvatskom tekstu funkcionira kao vlastito ime.
Ovaj stih (Ivan 20,31) predstavlja ključ hermeneutike i izravno očituje temeljnu svrhu cijelog Ivanovog evanđelja. Apostol Ivan jasno artikulira da njegov izbor zapisivanja Isusovih čuda ('znakova') nema za cilj puko povijesno izvještavanje, već ima duboku evangelizacijsku namjeru: potaknuti, probuditi i održati vjeru. Tekst savršeno ujedinjuje doktrinarnu istinu s egzistencijalnim iskustvom; prava spasonosna vjera podrazumijeva ispravno spoznavanje Isusovog identiteta kao Mesije i utjelovljenog Sina Božjega.
Nadalje, gramatička struktura stiha, sa snažnim naglaskom na prezentu, ističe da kršćanska vjera nije samo jednokratan dogmatski čin, već trajan i aktivan odnos povjerenja. Upravo iz takvog neprekidnog sjedinjenja s Kristom ('u njegovom imenu') proizlazi neizreciv dar vječnog života. Za evanđelista Ivana taj život ne počinje tek poslije smrti, već je to preobražavajuća duhovna stvarnost koju vjernik posjeduje već ovdje i sada.