Odgovori Toma i reče Mu: "Gospodin moj i Bog moj!"
Odgovori Toma i reče Mu: "Gospodin moj i Bog moj!"
Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."
Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.
A ovi su zapisani da povjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u Imenu Njegovu.
Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.
A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
Πολλὰ μὲν οὖν καὶ ἄλλα σημεῖα ἐποίησεν ὁ Ἰησοῦς ἐνώπιον τῶν μαθητῶν αὐτοῦ ἃ οὐκ ἔστιν γεγραμμένα ἐν τῷ βιβλίῳ τούτῳ.
Polla men oun kai alla sēmeia epoiēsen ho Iēsous enōpion tōn mathētōn autou ha ouk estin gegrammena en tō bibliō toutō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mnoge dakle doduše i druge znakove učini onaj Isus pred onim učenicima svojim, koji nisu zapisani u onoj knjizi ovoj."
1. Mnoge dakle doduše i druge Izvornik: Πολλὰ μὲν οὖν καὶ ἄλλα [Polla men oun kai alla] Gramatika: Skup pridjeva u akuzativu množine srednjeg roda povezanih česticama i veznicima. Čestica 'μὲν' (doduše/doista) priprema suprotnost koja će uslijediti u idućem stihu s 'δὲ' (ali/a), dok 'οὖν' (dakle) sažima cijelo prethodno izlaganje. Značenje: Svečani književni prijelaz kojim evanđelist zaključuje pripovijedanje i daje do znanja da je njegovo djelo namjerno odabrani sažetak, a ne iscrpan ljetopis svih Isusovih djela.
2. znakove Izvornik: σημεῖα [sēmeia] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda, u službi izravnog objekta. Značenje: U Ivanovu evanđelju čudesa se ne nazivaju 'silama' nego 'znakovima', jer njihova svrha nije tek zadiviti promatrača, nego ukazati na dublju duhovnu stvarnost i Isusov božanski identitet.
3. učini Izvornik: ἐποίησεν [epoiēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, 3. lice jednine. Riječ je o kompleksnom (sažimajućem) aoristu koji mnoštvo pojedinačnih prošlih događaja promatra kao jednu zaokruženu cjelinu. Značenje: Cijelo Isusovo javno i uskrsno djelovanje sabire u jedno veliko, dovršeno Božje djelo.
4. pred onim učenicima svojim Izvornik: ἐνώπιον τῶν μαθητῶν αὐτοῦ [enōpion tōn mathētōn autou] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom množine muškog roda i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Prijedlog doslovno znači 'u lice' ili 'pred očima'. Značenje: Ističe ulogu učenika kao izravnih očevidaca čije je pouzdano svjedočanstvo temelj vjere svih onih koji sami nisu vidjeli.
5. nisu zapisani Izvornik: οὐκ ἔστιν γεγραμμένα [ouk estin gegrammena] Gramatika: Perifrastični perfekt pasiva, sastavljen od prezenta pomoćnog glagola 'biti' (u 3. licu jednine, kako grčka gramatika traži uz subjekt u množini srednjeg roda) i participa perfekta pasiva u nominativu množine srednjeg roda. Značenje: Naglašava trajno stanje neprisutnosti tih drugih znakova u pisanom tekstu ove knjige, čime se pozornost čitatelja usmjerava na dostatnost onih koji jesu zapisani. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi hebrejsko i aramejsko ime Yeshua (skraćeno od Yehoshua), tvoreno od teofornog elementa Yeho- (Jahve) i glagolskog korijena yasha (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 20,30) predstavlja teološki sažetak i objašnjenje namjere autora Ivanovog evanđelja. Autor jasno daje do znanja da njegov cilj nije bio napisati potpunu ili kronološku biografiju Isusa Krista, svjestan da bi to bio nemoguć zadatak (što i potvrđuje u 21,25). Umjesto toga, sveti je pisac djelovao kao pažljivi urednik, birajući specifična 'znamenja' iz mnoštva događaja kojima su učenici svjedočili.
Svrha tog selektivnog odabira i trajnog zapisivanja iznesena je u sljedećem stihu: stvaranje i utvrđivanje vjere u božanstvo Isusa Krista. Stih tako premošćuje jaz između povijesnih svjedoka (učenika pred čijim su se očima znamenja dogodila) i budućih čitatelja ove knjige. Zapisana Riječ, utemeljena na povijesnoj istini apostolskog iskustva, posjeduje trajnu moć i savršen je teološki alat koji čitatelja usmjerava prema vječnom životu.