Početna ›

Ivan 20,30 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Odgovori Toma i reče Mu: "Gospodin moj i Bog moj!"

Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."

Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.

A ovi su zapisani da povjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u Imenu Njegovu.

Biblija

Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.

Daničić-Karadžić

A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.

Original

Πολλὰ μὲν οὖν καὶ ἄλλα σημεῖα ἐποίησεν ὁ Ἰησοῦς ἐνώπιον τῶν μαθητῶν αὐτοῦ ἃ οὐκ ἔστιν γεγραμμένα ἐν τῷ βιβλίῳ τούτῳ.

Izgovor

Polla men oun kai alla sēmeia epoiēsen ho Iēsous enōpion tōn mathētōn autou ha ouk estin gegrammena en tō bibliō toutō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Mnoge dakle doduše i druge znakove učini onaj Isus pred onim učenicima svojim, koji nisu zapisani u onoj knjizi ovoj."

Analiza

1. Mnoge dakle doduše i druge Izvornik: Πολλὰ μὲν οὖν καὶ ἄλλα [Polla men oun kai alla] Gramatika: Skup pridjeva u akuzativu množine srednjeg roda povezanih česticama i veznicima. Čestica 'μὲν' (doduše/doista) priprema suprotnost koja će uslijediti u idućem stihu s 'δὲ' (ali/a), dok 'οὖν' (dakle) sažima cijelo prethodno izlaganje. Značenje: Svečani književni prijelaz kojim evanđelist zaključuje pripovijedanje i daje do znanja da je njegovo djelo namjerno odabrani sažetak, a ne iscrpan ljetopis svih Isusovih djela.

2. znakove Izvornik: σημεῖα [sēmeia] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda, u službi izravnog objekta. Značenje: U Ivanovu evanđelju čudesa se ne nazivaju 'silama' nego 'znakovima', jer njihova svrha nije tek zadiviti promatrača, nego ukazati na dublju duhovnu stvarnost i Isusov božanski identitet.

3. učini Izvornik: ἐποίησεν [epoiēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, 3. lice jednine. Riječ je o kompleksnom (sažimajućem) aoristu koji mnoštvo pojedinačnih prošlih događaja promatra kao jednu zaokruženu cjelinu. Značenje: Cijelo Isusovo javno i uskrsno djelovanje sabire u jedno veliko, dovršeno Božje djelo.

4. pred onim učenicima svojim Izvornik: ἐνώπιον τῶν μαθητῶν αὐτοῦ [enōpion tōn mathētōn autou] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom množine muškog roda i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Prijedlog doslovno znači 'u lice' ili 'pred očima'. Značenje: Ističe ulogu učenika kao izravnih očevidaca čije je pouzdano svjedočanstvo temelj vjere svih onih koji sami nisu vidjeli.

5. nisu zapisani Izvornik: οὐκ ἔστιν γεγραμμένα [ouk estin gegrammena] Gramatika: Perifrastični perfekt pasiva, sastavljen od prezenta pomoćnog glagola 'biti' (u 3. licu jednine, kako grčka gramatika traži uz subjekt u množini srednjeg roda) i participa perfekta pasiva u nominativu množine srednjeg roda. Značenje: Naglašava trajno stanje neprisutnosti tih drugih znakova u pisanom tekstu ove knjige, čime se pozornost čitatelja usmjerava na dostatnost onih koji jesu zapisani. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi hebrejsko i aramejsko ime Yeshua (skraćeno od Yehoshua), tvoreno od teofornog elementa Yeho- (Jahve) i glagolskog korijena yasha (spasiti, izbaviti).

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 20,30) predstavlja teološki sažetak i objašnjenje namjere autora Ivanovog evanđelja. Autor jasno daje do znanja da njegov cilj nije bio napisati potpunu ili kronološku biografiju Isusa Krista, svjestan da bi to bio nemoguć zadatak (što i potvrđuje u 21,25). Umjesto toga, sveti je pisac djelovao kao pažljivi urednik, birajući specifična 'znamenja' iz mnoštva događaja kojima su učenici svjedočili.

Svrha tog selektivnog odabira i trajnog zapisivanja iznesena je u sljedećem stihu: stvaranje i utvrđivanje vjere u božanstvo Isusa Krista. Stih tako premošćuje jaz između povijesnih svjedoka (učenika pred čijim su se očima znamenja dogodila) i budućih čitatelja ove knjige. Zapisana Riječ, utemeljena na povijesnoj istini apostolskog iskustva, posjeduje trajnu moć i savršen je teološki alat koji čitatelja usmjerava prema vječnom životu.