I trećega dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj, i majka Isusova bijaše ondje;
I trećega dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj, i majka Isusova bijaše ondje;
a bi pozvan i Isus i učenici Njegovi na svadbu.
I kad ponesta vina, kaže majka Isusova Njemu: "Vina nemaju."
I trećega dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj, i majka Isusova bijaše ondje;
I treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
Καὶ τῇ ἡμέρᾳ τῇ τρίτῃ γάμος ἐγένετο ἐν Κανὰ τῆς Γαλιλαίας, καὶ ἦν ἡ μήτηρ τοῦ Ἰησοῦ ἐκεῖ·
Kai tēa hēmera tēa tritē gamos egeneto en Kana tēs Galilaias kai ēn hē mētēr tou Iēsou ekei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I u dan taj treći svadba dogodi se u Kani Galileje, i bijaše majka Isusova ondje;"
1. u dan taj treći Izvornik: τῇ ἡμέρᾳ τῇ τρίτῃ [tē hēmera tē tritē] Gramatika: Imenica i redni broj u dativu jednine ženskog roda s ponovljenim određenim članom. Dativ ovdje označava vrijeme u kojem se radnja događa, a udvostručeni član posebno naglašava redni broj 'treći'. Značenje: Treći dan od posljednjeg opisanog događaja (susreta s Natanaelom) zaokružuje prvi tjedan Isusova djelovanja, no ujedno odjekuje starozavjetnim teofanijama (poput Sinaja u Izl 19,16) i naviješta dan Kristova uskrsnuća, u kojem se očituje punina Božje slave.
2. svadba Izvornik: γάμος [gamos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez određenog člana, vrši službu subjekta rečenice. Značenje: Židovska svadbena svečanost trajala je tjednima i bila vrhunac obiteljske i društvene radosti. U biblijskoj teologiji svadba je središnja proročka slika mesijanskog doba i konačnog saveza između Boga (Zaručnika) i njegova naroda.
3. dogodi se Izvornik: ἐγένετο [egeneto] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija, 3. lice jednine. Za razliku od glagola 'biti' (koji slijedi u drugom dijelu stiha), ovaj glagol označava nastanak događaja i ulazak nečega novoga u povijesnu zbilju. Značenje: Naglašava da svadba nije tek statična kulisa, nego konkretan povijesni događaj koji postaje pozornicom prvog Isusova znamenja.
4. bijaše Izvornik: ἦν [ēn] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Označava trajno stanje u prošlosti, u kontrastu s prethodnim aoristom ('dogodi se'). Značenje: Imperfekt upućuje na to da je Isusova majka ondje već bila prisutna od samog početka, vjerojatno kao bliska rođakinja ili osoba uključena u samu organizaciju slavlja.
5. majka Isusova Izvornik: ἡ μήτηρ τοῦ Ἰησοῦ [hē mētēr tou Iēsou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom, praćena vlastitim imenom u genitivu pripadnosti s članom. Značenje: Četvrto evanđelje nikada ne navodi Marijino osobno ime, nego je dosljedno naziva 'majkom Isusovom'. Time se njezin identitet u potpunosti određuje njezinom ulogom u odnosu na Sina i njegovo mesijansko poslanje. Imena: - Kana [Κανά (heb. קָנָה Qanah) / Kana] (grad) Znači: mjesto trske Tvorba: Potječe od hebrejske riječi 'qaneh' što znači trska ili šaš, ukazujući na zemljopisni položaj uz močvarno tlo ili vodotok.
- Galileja [Γαλιλαία (heb. הַגָּלִיל ha-Galil) / Galilaia] (pokrajina) Znači: okrug, krug, oblast Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena 'galal' (kotrljati, okružiti). Izvorno puni naziv 'Galil ha-goyim' (Okrug naroda/pogana) označavao je sjeverno područje Izraela okruženo stranim narodima.
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 2,1) majstorski postavlja scenu za prvo Isusovo 'znamenje'. Ivan pažljivo bira riječi kako bi povezao običan povijesni događaj sa dubokim teološkim istinama. Spominjanje 'trećeg dana' nije samo jednostavna kronološka odrednica, već snažan signal čitatelju da obrati pažnju na božansku objavu koja slijedi, jasno aludirajući na nadolazeće Kristovo uskrsnuće.
Sama svadbena gozba simbolizira neizmjernu radost mesijanskog doba i konačno ostvareni Savez između Boga i čovječanstva. Prisutnost Isusa i Njegove majke na ovakvom slavlju pokazuje utjelovljenog Boga koji ne bježi od ljudske svakodnevice. Naprotiv, On ulazi u nju kako bi je preobrazio i posvetio, pripremajući trenutak pretvaranja vode starog zakona u vino nove, obilne milosti.