A bijaše čovjek od farizeja, Nikodem mu ime, vladar židovski.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A bijaše čovjek od farizeja, Nikodem mu ime, vladar židovski.
Ovaj dođe k Njemu noću i reče Mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj; jer nitko ne može činiti ove znakove koje Ti činiš ako Bog nije s njim."
Odgovori Isus i reče mu: "Amen, amen, kažem ti: ako se tko ne rodi odozgo, ne može vidjeti Kraljevstvo Božje."
A bijaše čovjek od farizeja, Nikodem mu ime, vladar židovski.
Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski.
Ἦν δὲ ἄνθρωπος ἐκ τῶν Φαρισαίων, Νικόδημος ὄνομα αὐτῷ, ἄρχων τῶν Ἰουδαίων.
Ēn de anthrōpos ek tōn Pharisaiōn Nikodēmos onoma autō archōn tōn Ioudaiōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bijaše a čovjek iz [redova] farizeja, Nikodem ime njemu, vladar [tih] Židova."
1. Bijaše a Izvornik: Ἦν δὲ [Ēn de] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine, praćen veznikom koji označava blagi prijelaz i nastavak pripovijedanja. Značenje: Imperfekt opisuje trajno stanje u prošlosti, a čestica povezuje ovaj prizor sa završetkom prethodnog poglavlja gdje se govori da Isus poznaje što je u čovjeku (ἄνθρωπος).
2. čovjek iz [redova] farizeja Izvornik: ἄνθρωπος ἐκ τῶν Φαρισαίων [anthrōpos ek tōn Pharisaiōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana, nakon koje slijedi prijedlog s genitivom množine koji izražava pripadnost skupini (partitivni odnos). Značenje: Riječ 'čovjek' izravno se nadovezuje na prethodni stih ('on sam spoznavaše što bijaše u čovjeku'), predstavljajući Nikodema kao konkretni primjer religioznog čovjeka pred Isusom.
3. ime njemu Izvornik: ὄνομα αὐτῷ [onoma autō] Gramatika: Imenica u nominativu srednjeg roda uz osobnu zamjenicu u dativu posvojnom, u rečenici bez izrečenog glagola 'biti'. Značenje: Tipičan semitski način uvođenja nečijeg imena u grčkom tekstu, kojim se lik osobno izdvaja iz bezimenog mnoštva iz prethodnog poglavlja.
4. vladar [tih] Židova Izvornik: ἄρχων τῶν Ἰουδαίων [archōn tōn Ioudaiōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana u apoziciji, praćena genitivom množine s određenim članom. Značenje: Označava člana Velikog vijeća (Sinedrija), najvišeg židovskog upravnog i vjerskog tijela u Jeruzalemu, čime se naglašava Nikodemov visoki društveni i teološki položaj. Imena: - farizeji [Φαρισαῖος (aram. פְּרִישַׁיָּא perishaya / heb. פְּרוּשִׁים perushim) / Pharisaios] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti), jer su se odvajali od obredne nečistoće radi strogog vršenja Zakona i usmene predaje.
- Nikodem [Νικόδημος / Nikodēmos] (osoba) Znači: pobjednik naroda Tvorba: Čisto grčko ime koje je bilo uobičajeno i među Židovima (u Talmudu poznato kao Nakdimon), sastavljeno od 'nikē' (pobjeda) i 'dēmos' (narod).
- Židovi [Ἰουδαῖος (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaios] (narod) Znači: pripadnik Judina plemena; onaj koji slavi (Boga) Tvorba: Izvedeno iz imena plemena i pokrajine Judeje, a izvorno od praoca Jude (heb. Yehudah), što dolazi od glagola 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati).
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu 3:1 pažljivo postavlja pozornicu za jedan od najvažnijih razgovora u Novom zavjetu. Kroz tri ključne identifikacije – čovjek, farizej i glavar Židova – autor smješta Nikodema na sami vrh društvene, intelektualne i religijske ljestvice. On predstavlja utjelovljenje tadašnje institucionalne religije, zakonskog morala i službenog autoriteta.
Teološka poruka i svrha ovog uvoda je dramatski kontrast. Unatoč svom besprijekornom religioznom pedigreu i vrhunskom teološkom znanju, Nikodem će ubrzo otkriti svoju potpunu duhovnu neukost o Kraljevstvu Božjem. Ovime se naglašava da ljudski trud, status i religijsko znanje nisu dovoljni za spasenje, već je potrebno potpuno novo duhovno rođenje 'odozgo'.