A dok bijaše u Jeruzalemu o Pashi, o blagdanu, mnogi povjerovaše u Ime Njegovo promatrajući znakove Njegove koje činjaše.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A dok bijaše u Jeruzalemu o Pashi, o blagdanu, mnogi povjerovaše u Ime Njegovo promatrajući znakove Njegove koje činjaše.
No Sam Isus ne povjeravaše Sebe njima jer On poznavaše sve,
i jer ne imaše potrebe da tko posvjedoči o čovjeku; ta Sam poznavaše što bijaše u čovjeku.
i jer ne imaše potrebe da tko posvjedoči o čovjeku; ta Sam poznavaše što bijaše u čovjeku.
I ne trebaše mu da ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.
καὶ ὅτι οὐ χρείαν εἶχεν ἵνα τις μαρτυρήσῃ περὶ τοῦ ἀνθρώπου· αὐτὸς γὰρ ἐγίνωσκεν τί ἦν ἐν τῷ ἀνθρώπῳ.¶
kai hoti ou chreian eichen ina tis marturēsē peri tou anthrōpou autos gar eginōsken ti ēn en tō anthrōpō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i jer ne potrebu imaše da tko posvjedoči o tome čovjeku; sam jer spoznavaše što bijaše u tome čovjeku."
1. i jer Izvornik: καὶ ὅτι [kai hoti] Gramatika: Sastavni veznik praćen uzročnim veznikom koji uvodi drugi razlog zašto se Isus nije povjeravao ljudima (nadovezujući se na prethodni stih). Značenje: Pokazuje da Isusova neovisnost o ljudima nije samo oprez, nego proizlazi iz Njegove potpune samodostatnosti u prosudbi.
2. ne potrebu imaše Izvornik: οὐ χρείαν εἶχεν [ou chreian eichen] Gramatika: Glagol 'imati' u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, uz imenicu u akuzativu jednine ženskog roda i objektivnu negaciju 'ou'. Imperfekt označava trajno stanje u prošlosti. Značenje: Izražava trajnu Božju osobinu u Isusu: za razliku od zemaljskih sudaca i kraljeva koji ovise o tuđim izvješćima, Njemu nikada nije trebala vanjska informacija o ljudima.
3. da tko posvjedoči Izvornik: ἵνα τις μαρτυρήσῃ [ina tis marturēsē] Gramatika: Veznik namjere ili dopune uz neodređenu zamjenicu u nominativu i glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava bilo kakav pojedinačni čin svjedočenja. Značenje: Pojam svjedočenja ključan je u Ivanovu evanđelju; dok ljudi trebaju svjedočanstvo o Isusu da bi povjerovali, Isus ne treba ničije svjedočanstvo da bi prozreo čovjeka.
4. o tome čovjeku Izvornik: περὶ τοῦ ἀνθρώπου [peri tou anthrōpou] Gramatika: Prijedlog s imenicom u genitivu jednine muškog roda, određenom članom. Određeni član u grčkom ovdje ima generičku funkciju: označava čovjeka kao vrstu ili svakog pojedinog čovjeka. Značenje: Naglašava općenitost Isusova uvida — odnosi se na ljudski rod u cjelini, ali i na svakog pojedinca koji pred Njega stupa (poput Nikodema u idućem stihu).
5. sam jer Izvornik: αὐτὸς γὰρ [autos gar] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu jednine muškog roda praćena uzročnom česticom. Zamjenica u nominativu posebno ističe subjekt: 'On sam', svojom vlastitom snagom. Značenje: Stavlja snažan naglasak na Isusov osobni autoritet i božansku narav koja izravno, bez posrednika, vidi ljudsku nutrinu.
6. spoznavaše Izvornik: ἐγίνωσκεν [eginōsken] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Imperfekt označava trajno, neprekidno znanje i duboko poznavanje koje nije stečeno u jednom trenutku, nego trajno postoji. Značenje: U Starom zavjetu jedino Bog poznaje ljudska srca i misli (npr. 1 Kr 8,39; Jer 17,10); pripisivanjem tog trajnog znanja Isusu evanđelist neizravno potvrđuje Njegovo božanstvo.
7. što bijaše u tome čovjeku Izvornik: τί ἦν ἐν τῷ ἀνθρώπῳ [ti ēn en tō anthrōpō] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda u neizravnom pitanju, glagol 'biti' u imperfektu te prijedlog 'u' s dativom jednine uz određeni član. Značenje: Označava skrivenu nutrinu čovjeka — njegove najdublje motive, misli, nestalnost i duhovno stanje koje je skriveno od ljudskih očiju, ali potpuno otkriveno pred Kristom.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (Iv 2,25) nedvosmisleno oslikava Isusovo božansko sveznanje, specifično Njegov savršeni i neposredni uvid u ljudsku prirodu. Za razliku od ljudi, kojima su potrebni vanjski dokazi, promatranja i tuđa svjedočanstva kako bi procijenili karakter i pouzdanost neke osobe, Isus posjeduje urođeno i nepogrešivo znanje o dubinama svakog ljudskog srca.
Teološki gledano, apostol Ivan ovime snažno afirmira Isusovo božanstvo pripisujući mu 'kardiognoziju' (sposobnost čitanja srca), atribut koji u Starom zavjetu pripada isključivo Jahvi (npr. 1. Samuelova 16,7; Jeremija 17,10). Isus se ne oslanja na prolazni i površni entuzijazam mase jer potpuno razumije grešnost i prevrtljivost ljudske naravi, pokazujući nam time da istinska vjera zahtijeva unutarnju transformaciju koja ne može ostati skrivena pred Njegovim pogledom.