A On govoraše o Svetištu tijela Svojega.
A On govoraše o Svetištu tijela Svojega.
Kada dakle bi podignut od mrtvih, sjetiše se učenici Njegovi da ovo govoraše, te povjerovaše Pismu i Riječi koju reče Isus.
A dok bijaše u Jeruzalemu o Pashi, o blagdanu, mnogi povjerovaše u Ime Njegovo promatrajući znakove Njegove koje činjaše.
No Sam Isus ne povjeravaše Sebe njima jer On poznavaše sve,
i jer ne imaše potrebe da tko posvjedoči o čovjeku; ta Sam poznavaše što bijaše u čovjeku.
A dok bijaše u Jeruzalemu o Pashi, o blagdanu, mnogi povjerovaše u Ime Njegovo promatrajući znakove Njegove koje činjaše.
A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videći čudesa njegova koja činjaše.
Ὡς δὲ ἦν ἐν τοῖς Ἱεροσολύμοις ἐν τῷ πάσχα ἐν τῇ ἑορτῇ, πολλοὶ ἐπίστευσαν εἰς τὸ ὄνομα αὐτοῦ θεωροῦντες αὐτοῦ τὰ σημεῖα ἃ ἐποίει.
Hōs de ēn en tois Hi'erosolumois en tō pascha en tēa he'ortēa polloi episteusan eis to onoma autou theōrountes autou ta sēmeia ha epoiei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dok pak bijaše u onom Jeruzalemu o onoj Pashi o onom blagdanu, mnogi povjerovaše u ono ime njegovo promatrajući njegove one znakove koje činjaše."
1. o onoj Pashi o onom blagdanu Izvornik: ἐν τῷ πάσχα ἐν τῇ ἑορτῇ [en tō pascha en tēa he'ortēa] Gramatika: Dva prijedložna izraza u dativu jednine s određenim članovima, postavljena jedan uz drugi bez veznika (asindeton). Drugi izraz pobliže određuje prvi, smještajući radnju u širi okvir višednevnog blagdanskog slavlja. Značenje: Smještanje radnje u vrijeme Pashe u Jeruzalemu naglašava da Isus djeluje u samom središtu židovskog bogoslužnog života, gdje se okupljaju hodočasnici u iščekivanju Božjeg zahvata.
2. povjerovaše u ono ime njegovo Izvornik: ἐπίστευσαν εἰς τὸ ὄνομα αὐτοῦ [episteusan eis to onoma autou] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, treće lice množine, praćen prijedlogom koji s akuzativom izražava usmjerenost i kretanje prema cilju. To je karakteristična Ivanova konstrukcija za čin vjere. Značenje: Vjerovati u nečije ime u biblijskom jeziku znači prihvatiti samu osobu i njezin objavljeni identitet. Ipak, nastavak teksta otkriva da je ova vjera mnoštva, iako usmjerena na Isusa, još uvijek površna i nepotpuna.
3. promatrajući Izvornik: θεωροῦντες [theōrountes] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu množine muškog roda, koji se slaže sa subjektom rečenice. Izražava trajnu i istovremenu radnju koja služi kao uzrok i temelj glavnog glagola: vjerovali su jer su i dok su gledali. Značenje: Ovaj glagol označava pažljivo, zadivljeno gledanje izvanjskog očitovanja, ali često ostaje na razini osjetilnog opažanja čuda bez prodiranja u dublji duhovni smisao Isusove osobe.
4. one znakove koje činjaše Izvornik: τὰ σημεῖα ἃ ἐποίει [ta sēmeia ha epoiei] Gramatika: Imenica i odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, praćene glagolom u imperfektu aktiva, treće lice jednine. Imperfekt naglašava da je Isus tijekom blagdana trajno i višekratno činio čudesna djela. Značenje: Ivan čuda naziva znakovima jer im je svrha ukazivati na dublju stvarnost — na Isusov božanski identitet. Mnoštvo ovdje zastaje na samim čudima kao senzaciji, zbog čega njihova vjera ostaje nestabilna. Imena: - Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם) / Hi'erosoluma] (grad) Znači: temelj mira Tvorba: Grčki helenizirani oblik u srednjem rodu množine od hebrejskog imena Jerušalajim, tvorenog od zapadnosemitskog korijena jrw (utemeljiti, položiti temelj) i šalem (mir, cjelovitost).
- Pasha [πάσχα (aram. פַּסְחָא, heb. פֶּסַח) / pascha] (ostalo) Znači: prolazak, pošteda Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog oblika pasha, koji dolazi od hebrejskog pesah, od glagola pasah što znači preskočiti, mimoići ili poštedjeti (u spomen na Božji prolazak mimo izraelskih kuća u Egiptu).
Ovaj stih (Ivan 2,23) bilježi prvu masovnu reakciju mnoštva na Isusovo javno djelovanje. Prikazuje se jasna uzročno-posljedična veza: ljudi su povjerovali u Isusa izravno 'promatrajući njegova znamenja'. Imperfekti u stihu (bijaše, činjaše) ukazuju na kontinuirano Isusovo djelovanje tijekom vremena koje je proveo u Jeruzalemu, dok particip (promatrajući) i aorist (povjerovaše) jasno smještaju promjenu u srcima ljudi uslijed onoga što su vidjeli.
Teološki, ovaj redak postavlja pozornicu za važnu temu u Ivanovu evanđelju: vjeru izgrađenu ponajprije na čudesima. Iako je mnoštvo povjerovalo 'u Njegovo ime' motivirano znakovima (σημεῖα), sljedeći stihovi (2,24-25) otkrivaju da sam Isus tom mnoštvu nije 'vjerovao'. Ovdje se ukazuje na postojanje početne, ali površne vjere izazvane spektaklom i divljenjem, nasuprot onoj dubokoj, preobražavajućoj vjeri u Isusovu osobu na koju Ivan poziva u nastavku Evanđelja.