Rekoše dakle Židovi: "Četrdeset i šest godina građaše se Svetište ovo, a Ti ćeš ga u tri dana podići?"
Rekoše dakle Židovi: "Četrdeset i šest godina građaše se Svetište ovo, a Ti ćeš ga u tri dana podići?"
A On govoraše o Svetištu tijela Svojega.
Kada dakle bi podignut od mrtvih, sjetiše se učenici Njegovi da ovo govoraše, te povjerovaše Pismu i Riječi koju reče Isus.
A dok bijaše u Jeruzalemu o Pashi, o blagdanu, mnogi povjerovaše u Ime Njegovo promatrajući znakove Njegove koje činjaše.
No Sam Isus ne povjeravaše Sebe njima jer On poznavaše sve,
Kada dakle bi podignut od mrtvih, sjetiše se učenici Njegovi da ovo govoraše, te povjerovaše Pismu i Riječi koju reče Isus.
A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i riječi koju reče Isus.
ὅτε οὖν ἠγέρθη ἐκ νεκρῶν, ἐμνήσθησαν οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ ὅτι τοῦτο ἔλεγεν αὐτοῖς, καὶ ἐπίστευσαν τῇ γραφῇ καὶ τῷ λόγῳ ὃν εἶπεν ὁ Ἰησοῦς.¶
hote oun ēgerthē ek nekrōn emnēsthēsan hoi mathētai autou hoti touto elegen autois kai episteusan tēa graphēa kai tō logō hon eipen ho Iēsous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dakle bi podignut iz mrtvih, sjetiše se oni učenici njegovi da ovo govoraše i povjerovaše onom Pismu i onoj riječi koju reče onaj Isus."
1. Kada dakle Izvornik: ὅτε οὖν [hote oun] Gramatika: Vremenski veznik praćen zaključnim veznikom koji povezuje pripovjedni slijed s prethodnom tvrdnjom. Označava ključni vremenski trenutak iz kojeg proizlazi novo razumijevanje. Značenje: Povezuje skriveni smisao Isusovih riječi s povijesnim događajem uskrsnuća, pokazujući da se proročanstvo moglo shvatiti tek nakon njegova ispunjenja.
2. bi podignut Izvornik: ἠγέρθη [ēgerthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, treće lice jednine, koji označava dovršenu radnju u prošlosti. Pasivni oblik ovdje djeluje kao takozvani božanski pasiv, gdje je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog Otac. Značenje: Ističe se da je uskrsnuće Božji zahvat kojim Otac potvrđuje Isusov identitet, ali istodobno priziva Isusovu vlastitu najavu da će on sam podići razoreno svetište.
3. sjetiše se Izvornik: ἐμνήσθησαν [emnēsthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva s medijalnim značenjem (deponentni oblik), treće lice množine. Označava trenutak u kojem sjećanje izranja u svijest kao cjelovit i prekretnički događaj. Značenje: U Ivanovu evanđelju sjećanje učenika nakon uskrsnuća nije puko prisjećanje informacija, nego duhovno prosvjetljenje u kojem prošli događaji i riječi dobivaju svoj pravi, spasiteljski smisao.
4. povjerovaše Izvornik: ἐπίστευσαν [episteusan] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, treće lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu, označavajući ulazak u novu, dublju razinu vjere potaknutu konkretnim događajem. Značenje: Iako su učenici već prije slijedili Isusa, tek ih iskustvo uskrsnuća dovodi do potpune i zrele vjere koja povezuje starozavjetnu objavu i Isusovu osobu.
5. onom Pismu i onoj riječi Izvornik: τῇ γραφῇ καὶ τῷ λόγῳ [tēa graphēa kai tō logō] Gramatika: Dvije imenice u dativu jednine (ženskog i muškog roda), svaka sa svojim određenim članom, povezane sastavnim veznikom. Dativ ovdje označava predmet i temelj povjerenja. Značenje: Stavljanjem Isusove izgovorene riječi uz bok starozavjetnom Pismu, evanđelist pokazuje da Isusova riječ ima jednaku božansku mjerodavnost i autoritet kao i sveti tekstovi Izraela.
6. koju reče Izvornik: ὃν εἶπεν [hon eipen] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda praćena glagolom u aoristu aktiva, treće lice jednine. Za razliku od prethodnog imperfekta istog glagola, aorist ovdje gleda na Isusovu izjavu kao na cjelovitu, zaokruženu proročku izreku. Značenje: Naglašava konkretnost i povijesnu određenost Isusova obećanja koje se u uskrsnuću pokazalo potpuno istinitim i pouzdanim. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 2,22) daje izvanredan uvid u hermeneutiku rane Crkve i apostolskog propovijedanja. Uskrsnuće (ἠγέρθη) služi kao vrhovni tumač i ključ koji učenicima konačno otključava pravo značenje Isusovog zemaljskog djelovanja, Njegovih proročanstava i čitavog starozavjetnog Pisma. 'Sjećanje' koje se spominje nije obično ljudsko pamćenje, već prosvjetljenje od Duha Svetoga koje donosi spasonosnu vjeru nakon što je povijesni događaj križa i uskrsnuća dovršen.
Nadalje, stih suptilno, ali snažno potvrđuje Isusovo božanstvo. Stavljanjem Isusove izrečene 'riječi' na istu razinu s autoritetom i pouzdanošću svetog 'Pisma' (Starog zavjeta), evanđelist Ivan naglašava da su Isusove riječi jednako apsolutne i nadahnute kao i same Božje riječi dane prorocima. Vjera kršćana (ἐπίστευσαν) stoga počiva na dvostrukom temelju: svjedočanstvu Pisma i svjedočanstvu Isusovih riječi, oboje potvrđeno povijesnom činjenicom praznog groba.