Ivan 2,20 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Rekoše dakle ti Židovi: Četrdeset i šest godina izgrađen bi to svetište ovo, a ti u tri dana podići ćeš ga?"

1. Rekoše dakle Izvornik: εἶπαν οὖν [eipan oun] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine, čime se označava konkretna izjava kao cjelovita radnja u dijalogu. Čestica οὖν je zaključna i prijelazna te izravno nadovezuje njihovu reakciju na prethodnu tvrdnju. Značenje: Reakcija sugovornika izravna je posljedica šokantne izjave o razaranju i podizanju svetišta. Njihov odgovor otkriva nerazumijevanje jer proročku sliku tumače isključivo na zemaljskoj i građevinskoj razini.

2. Četrdeset i šest godina Izvornik: τεσσεράκοντα καὶ ἓξ ἔτεσιν [tesserakonta kai hex etesin] Gramatika: Imenica 'godina' (ἔτεσιν) je u dativu množine srednjeg roda koji ovdje izražava vremensko trajanje unutar kojeg se radnja odvijala, dok su brojevi nepromjenjivi. Izraz je stavljen na sam početak rečenice radi snažnog isticanja duljine tog razdoblja. Značenje: Povijesni podatak odnosi se na obnovu i dogradnju Hrama koju je započeo Herod Veliki oko 20./19. godine pr. Kr., što ovaj događaj smješta oko 27. ili 28. godine po Kr. Isticanjem desetljeća mukotrpnog rada Židovi žele naglasiti apsurdnost ideje da bi pojedinac takvo zdanje mogao podići u svega nekoliko dana.

3. izgrađen bi Izvornik: οἰκοδομήθη [oikodomēthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom indikativa, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima čitav dotadašnji višedesetljetni proces gradnje i gleda ga kao jednu zaokruženu činjenicu (tzv. kompleksivni ili konstativni aorist), iako su radovi na kompleksu u praksi još trajali. Značenje: Glagol označava doslovno zidanje i arhitektonsko podizanje građevine. Pasivni oblik naglasak stavlja na samu monumentalnu građevinu i golem ljudski napor uložen u njezino podizanje.

4. to svetište ovo Izvornik: ὁ ναὸς οὗτος [ho naos houtos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom i pokaznom zamjenicom 'ovaj'. Za razliku od šireg pojma ἱερόν (cijeli hramski kompleks s predvorjima), imenica ναός označava samo središnje svetište u kojem obitava Božja prisutnost. Značenje: Sugovornici preuzimaju istu riječ (ναός) koju je Isus netom upotrijebio, pokazujući rukom na veličanstvene kamene zidine pred sobom. Time se stvara tipična ivanovska ironija: dok oni gledaju u kameno prebivalište, pred njima stoji utjelovljeni Bog čije je tijelo istinsko Svetište.

5. a ti Izvornik: καὶ σὺ [kai su] Gramatika: Veznik καί ovdje ima suprotno značenje ('a', 'zar'). Osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu (σύ) izričito je navedena, što u grčkom jeziku nije nužno jer je lice vidljivo iz glagola, pa nosi snažan naglasak i suprotstavljanje. Značenje: Naglašeni izraz 'a ti' izražava nevjericu, podsmijeh i omalovažavanje. Jedan čovjek bez ikakve vojske i građevinske sile suprotstavlja se generacijama graditelja i kraljevskom projektu.

6. podići ćeš Izvornik: ἐγερεῖς [egereis] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom indikativa, 2. lice jednine. Izražava buduću radnju koju govornici u obliku pitanja smatraju potpuno nemogućom. Značenje: Glagol ἐγείρω znači 'podići', 'uspraviti', ali i 'probuditi iz sna' te je u Novom zavjetu ključni izraz za uskrsnuće od mrtvih. Dok ga Židovi shvaćaju u graditeljskom smislu ponovnog podizanja srušene zgrade, riječ već u sebi nosi snažnu proročku dvosmislenost o uskrsnuću Kristova tijela u tri dana. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena ili stanovnici Judeje; etimološki povezano sa značenjem 'slavljeni' ili 'onaj koji zahvaljuje / hvali (Boga)'. Tvorba: Grčki naziv dolazi od hebrejskog Yehudi (pripadnik plemena Juda ili kraljevstva Judeje), što potječe od osobnog imena patrijarha Jude (heb. יְהוּדָה Yehudah), izvedenog iz glagolskog korijena yadah (hvaliti, slaviti, zahvaljivati). U Ivanovu evanđelju ovaj izraz u množini s članom najčešće označava vjerske poglavare i hramske vlasti u Jeruzalemu. Tekst objašnjava: Ime praoca Jude u Knjizi Postanka (29,35) tumači se riječima njegove majke Leje: 'Ovaj put ću slaviti Gospodina'.

Ovaj stih majstorski prikazuje duboki nesporazum između Isusa i njegovih sugovornika, što je inače vrlo čest književni i teološki motiv u Ivanovom evanđelju (tzv. johanejska ironija). Dok vjerski vođe razmišljaju isključivo u materijalnim, doslovnim i zemaljskim okvirima, diveći se impresivnoj Herodovoj građevini koja se zida desetljećima, Isus im pokušava prenijeti dublju duhovnu stvarnost.

Kroz dvostruko značenje riječi 'naos' (svetište/tijelo) i glagola 'egeiro' (podići građevinu / uskrsnuti), tekst ukazuje na temeljni prijelaz iz Starog u Novi zavjet. Kameni hram u Jeruzalemu zamjenjuje se novim, živim hramom – Isusovim tijelom koje će biti uništeno na križu, ali će treći dan uskrsnuti. Time se eksplicitno objavljuje da je mjesto pravog, konačnog susreta čovjeka s Bogom od sada sam Isus Krist.