a onima koji prodavahu golubove reče: "Odnesite to odavde, ne činite Dom Oca Mojega domom trgovačkim!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
a onima koji prodavahu golubove reče: "Odnesite to odavde, ne činite Dom Oca Mojega domom trgovačkim!"
Sjetiše se učenici Njegovi da je napisano: "Revnost za Dom Tvoj proždrijet će Me."
Odgovoriše dakle Židovi i rekoše Mu: "Koji nam znak pokazuješ da ovo činiš?"
Odgovori Isus i reče im: "Razrušite Svetište ovo, i u tri dana podići ću ga."
Rekoše dakle Židovi: "Četrdeset i šest godina građaše se Svetište ovo, a Ti ćeš ga u tri dana podići?"
Odgovoriše dakle Židovi i rekoše Mu: "Koji nam znak pokazuješ da ovo činiš?"
A Jevreji odgovarajući rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš činiti?
ἀπεκρίθησαν οὖν οἱ Ἰουδαῖοι καὶ εἶπαν αὐτῷ· τί σημεῖον δεικνύεις ἡμῖν ὅτι ταῦτα ποιεῖς;¶
apekrithēsan oun hoi Ioudaioi kai eipan autō ti sēmeion deiknueis hēmin hoti tauta poieis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovoriše dakle (ti) Židovi i rekoše njemu: "Koji znak pokazuješ nama što ovo činiš?""
1. Odgovoriše ... i rekoše Izvornik: ἀπεκρίθησαν ... καὶ εἶπαν [apekrithēsan ... kai eipan] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice množine: prvi je deponentni (pasivni oblik s aktivnim značenjem), a drugi u drugom aoristu aktiva. Zajedno tvore tipični semitski idiom kojim se uvodi svečani ili službeni govor kao izravna reakcija na prethodnu radnju. Značenje: Reakcija nije odgovor na nečije riječi, nego izravan istup kojim se reagira na Isusovo dramatično čišćenje Hrama; ovim izrazom sugovornici preuzimaju inicijativu i traže polaganje računa.
2. dakle Izvornik: οὖν [oun] Gramatika: Zaključni i prijelazni veznik (čestica) koji na drugom mjestu u rečenici povezuje novu radnju kao logičnu posljedicu onoga što se upravo dogodilo. Značenje: Pokazuje da židovski glavari ne progovaraju slučajno, nego zato što ih je Isusov proročki čin u Hramu izravno izazvao i prisilio na službeni odgovor.
3. (ti) Židovi Izvornik: οἱ Ἰουδαῖοι [hoi Ioudaioi] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Određeni član ovdje izdvaja prepoznatljivu skupinu unutar hramskog prostora. Značenje: U Ivanovu evanđelju ovaj izraz u ovakvim kontekstima ne označava sav narod, nego vjerske vlasti i čuvare hramskog poretka u Jeruzalemu koji nadziru bogoštovlje i osporavaju Isusov autoritet.
4. Koji znak Izvornik: τί σημεῖον [ti sēmeion] Gramatika: Upitna zamjenica i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt glagola 'pokazivati'. Imenica označava vidljivi biljeg, znamenje ili čudesni dokaz. Značenje: U Ivanovu evanđelju 'znak' je djelo koje upućuje na dublju božansku stvarnost, no ovdje ga vlasti traže kao izvanjsku, čudesnu legitimaciju kojom bi Isus morao dokazati svoje pravo na zahvat u Hramu.
5. pokazuješ Izvornik: δεικνύεις [deiknueis] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, 2. lice jednine. Prezent ovdje izražava neposredan zahtjev u sadašnjosti ('što nam sada možeš pokazati'). Značenje: Izražava traženje očiglednog, provjerljivog dokaza pred očima promatrača, čime se duhovni autoritet pokušava svesti na mjerljivu demonstraciju moći.
6. što ovo činiš Izvornik: ὅτι ταῦτα ποιεῖς [hoti tauta poieis] Gramatika: Uzročno-objasnidbeni veznik s pokaznom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda i glagolom u prezentu aktiva indikativa, 2. lice jednine. Prezent glagola 'činiti' obuhvaća cjelinu Isusova postupanja koje još uvijek traje u svojim učincima. Značenje: Konstrukcija sažima srž spora: ne propituje se samo pojedinačni čin izgonjenja trgovaca, nego sam izvor vlasti ('zašto i kojim pravom') kojim Isus nastupa kao gospodar Očeva doma. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yehudi, od יְהוּדָה Yehudah) / Ioudaioi] (narod) Znači: Slavljen, Hvaljen (pripadnik Judina plemena ili Judeje) Tvorba: Grčki naziv potječe od hebrejskog Yehudi ('Judejac'), što je izvedeno iz imena praoca Jude (Yehudah), tvorbeno povezanog s glagolom 'jadah' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati).
Ovaj stih (Ivan 2,18) prikazuje ključni sukob autoriteta između Isusa i religijskih vođa. Nakon što je Isus očistio Hram od trgovaca i mjenjača novca, čime je simbolično preuzeo vlast nad središtem židovskog bogoslužja, vođe od njega traže legitiman 'znak' s neba kako bi dokazao svoje proročko i mesijansko pravo na takav radikalan potez. Oni zaslijepljeni vlastitim poimanjem reda ne prepoznaju da je već sam njegov čin ispunjenje starozavjetnih proročanstava i očigledan mesijanski znak.
Kroz ovaj dijalog, evanđelist Ivan rano u tekstu razvija svoju specifičnu teologiju 'znaka'. Dok religijske vlasti traže nadnaravno čudo prema vlastitim mjerilima ne bi li povjerovali, Isus će im u nastavku (ironično i zagonetno) ponuditi konačni, najveći znak - svoju smrt i uskrsnuće kroz sliku 'rušenja i ponovne gradnje hrama svoga tijela'. Ovaj susret anticipira glavno nerazumijevanje i temeljni sukob između svjetovnog očekivanja i istinske božanske objave koji će se provlačiti kroz cijelo evanđelje.