I prolazeći vidje čovjeka slijepog od rođenja.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I prolazeći vidje čovjeka slijepog od rođenja.
I upitaše Ga učenici Njegovi govoreći: "Rabi, tko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, da se slijep rodi?"
Odgovori Isus: "Niti ovaj sagriješi niti roditelji njegovi, nego da se očituju djela Božja u njemu.
I prolazeći vidje čovjeka slijepog od rođenja.
I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja.
Καὶ παράγων εἶδεν ἄνθρωπον τυφλὸν ἐκ γενετῆς.
Kai paragōn eiden anthrōpon tuphlon ek genetēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prolazeći vidje čovjeka slijepog od rođenja."
1. prolazeći Izvornik: παράγων [paragōn] Gramatika: Glagolski pridjev radni (particip prezenta aktivnog) u nominativu jednine muškog roda. Označava trajnu radnju koja se odvija istodobno s radnjom glavnog glagola 'vidje'. Značenje: Doslovno znači 'prolaziti pokraj' ili 'ići dalje', čime se izravno nadovezuje na prethodni prizor u kojem je Isus izašao iz hrama i prolazio između onih koji su ga htjeli kamenovati. I dok odlazi iz opasnosti, on ne žuri slijepo, nego zadržava potpunu sabranost i primjećuje nevoljnika.
2. vidje Izvornik: εἶδεν [eiden] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Izriče konkretnu, zaokruženu i trenutnu radnju u prošlosti; subjekt ('on', tj. Isus) sadržan je u samom glagolskom obliku i nije zasebno napisan u izvorniku. Značenje: Za razliku od slijepca koji ne može vidjeti, Isus je onaj koji prvi preuzima inicijativu i usmjerava pogled. U Ivanovu evanđelju ovaj glagol često označava duboko uočavanje i pronicanje u stvarnost osobe, čime započinje Božje spasenjsko djelovanje.
3. čovjeka slijepog Izvornik: ἄνθρωπον τυφλὸν [anthrōpon tuphlon] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine muškog roda, u službi izravnog objekta. Oba su oblika bez određenog člana, što uvodi dotad nepoznatu osobu u pripovijest. Značenje: Izvornik najprije ističe da je riječ o 'čovjeku', a tek potom navodi njegov nedostatak ('slijepog'). Time se u samom poretku riječi čuva njegovo ljudsko dostojanstvo prije nego što ga okolina svede na puki teološki problem ili prosjaka.
4. od rođenja Izvornik: ἐκ γενετῆς [ek genetēs] Gramatika: Prijedlog s imenicom u genitivu jednine ženskog roda. Prijedlog označava izvor i početnu točku u vremenu iz koje neko stanje neprekidno traje. Značenje: Imenica se u cijelom Novom zavjetu pojavljuje samo na ovome mjestu i naglašava da čovjek nikada nije vidio svjetlost, već je njegova sljepoća urođena i potpuna. U duhovnoj slici četvrtog evanđelja, to predstavlja stanje naravnog čovjeka koji sam od sebe ne poznaje božansko svjetlo dok ga Krist ne rasvijetli.
Ovaj stih (Ivan 9,1) služi kao uvod u jedno od najsnažnijih poglavlja Ivanovog evanđelja, postavljajući scenu za dramatičan kontrast između svjetla i tame. Isusova inicijativa i zapažanje čovjeka u potpunoj, urođenoj tami naglašava da božanska milost često dolazi nepozvana, uočavajući i odgovarajući na ljudsku patnju tamo gdje gotovo nema ljudske nade.
Teološki, urođena sljepoća ovog čovjeka simbolizira duhovno stanje čovječanstva koje živi u tami i duhovnom neznanju sve do susreta s Kristom, 'Svjetlom svijeta'. Iscjeljenje koje slijedi nije samo demonstracija moći nad fizičkim nedostacima, već i početak procesa duhovnog vida i osobne vjere, što će u nastavku poglavlja biti oštro suprotstavljeno duhovnoj sljepoći religijskih vođa koji, iako fizički vide, zapravo odbacuju Istinu.