Ivan 9,2 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I upitaše njega ti učenici njegovi govoreći: Rabi, tko sagriješi, ovaj ili ti roditelji njegovi, da slijep bude rođen?"

1. upitaše ... govoreći Izvornik: ἠρώτησαν ... λέγοντες [ērōtēsan ... legontes] Gramatika: Spoj glavnog glagola u aoristu aktivnom (3. lice množine) i participa prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. To je česta semitska konstrukcija koja uvodi izravni govor i daje mu svečan ton. Značenje: Učenici na prizor ljudske patnje ne reagiraju suosjećanjem ni molbom za pomoć, nego teološkim pitanjem. Za njih je slijepac povod za školsku raspravu, a ne brat u potrebi.

2. Rabi Izvornik: ῥαββί [rhabbi] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda; grčka transliteracija hebrejskog i aramejskog počasnog naslova. Značenje: Doslovno znači 'moj velikašu' ili 'moj učitelju' (od semitskog korijena koji znači 'velik, mnogobrojan' uz posvojni sufiks za prvo lice jednine). Učenici se Isusu obraćaju kao zakonoznancu od kojeg traže stručno razrješenje zagonetke o patnji.

3. tko sagriješi Izvornik: τίς ἥμαρτεν [tis hēmarten] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine i glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje upućuje na konkretan prošli prijestup za koji učenici pretpostavljaju da je prethodio rođenju. Značenje: Glagol izvorno znači 'promašiti cilj', a u biblijskom jeziku označava grijeh kao promašaj Božje volje. Pitanje odražava tadašnje uvjerenje o strogoj uzročno-posljedičnoj naplati, prema kojem svaka pojedinačna nesreća mora biti izravna kazna za nečiji konkretni grijeh.

4. ovaj ili ti roditelji njegovi Izvornik: οὗτος ἢ οἱ γονεῖς αὐτοῦ [houtos ē hoi goneis autou] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, rastavni veznik te imenica u nominativu množine s određenim članom i zamjenicom u genitivu posvojnom. Značenje: Učenici postavljaju zatvorenu dilemu temeljenu na onodobnim rabinskim raspravama: ili su roditelji sagriješili pa djeca nose krivnju, ili je dijete sagriješilo već u majčinoj utrobi. Time pokazuju kako ljudska religioznost uvijek traži krivca kako bi objasnila i opravdala tuđu nevolju.

5. da slijep bude rođen Izvornik: ἵνα τυφλὸς γεννηθῇ [ina tuphlos gennēthē] Gramatika: Veznik namjere ili posljedice s pridjevom u nominativu jednine (predikatni atribut) i glagolom u aoristu pasivnom, konjunktiv, 3. lice jednine. Pridjev 'slijep' stoji ispred glagola radi snažnog naglašavanja. Značenje: Veznik ovdje spaja namjeru i posljedicu: učenici smatraju da je sljepoća pri rođenju izravan, božanski određen učinak prethodnoga grijeha. Pasivni oblik glagola podsjeća da čovjek nad svojim rođenjem i stanjem nema nikakvu moć.

Ovaj stih (Ivan 9:2) duboko i precizno ocrtava prevladavajuće teološko uvjerenje judaizma prvog stoljeća: pretpostavku o strogoj retributivnoj pravdi prema kojoj je svaka patnja ili bolest izravna kazna za osobni ili naslijeđeni grijeh. Pitanje učenika nudi lažnu dihotomiju - nude se samo dvije mogućnosti, a obje pretpostavljaju da netko mora biti kriv za čovjekovu urođenu sljepoću, bilo on sam (što je otvaralo rabinske rasprave o mogućnosti grijeha u majčinoj utrobi), bilo njegovi roditelji.

Ovakva formulacija pitanja postavlja savršenu pozornicu za Isusov odgovor koji će uslijediti i u potpunosti dekonstruirati tu okoštalu paradigmu. Isus će prebaciti fokus s potrage za krivcem u prošlosti na potragu za svrhom u budućnosti - objašnjavajući da je ova situacija prilika da se očituju Božja djela. Stih je stoga ključan za razumijevanje biblijske teologije patnje, odvajajući bolest od ideje nužne božanske kazne i otvarajući put razumijevanju Božje milosti.