Kada dakle bi podignut od mrtvih, sjetiše se učenici Njegovi da ovo govoraše, te povjerovaše Pismu i Riječi koju reče Isus.
Kada dakle bi podignut od mrtvih, sjetiše se učenici Njegovi da ovo govoraše, te povjerovaše Pismu i Riječi koju reče Isus.
A dok bijaše u Jeruzalemu o Pashi, o blagdanu, mnogi povjerovaše u Ime Njegovo promatrajući znakove Njegove koje činjaše.
No Sam Isus ne povjeravaše Sebe njima jer On poznavaše sve,
i jer ne imaše potrebe da tko posvjedoči o čovjeku; ta Sam poznavaše što bijaše u čovjeku.
No Sam Isus ne povjeravaše Sebe njima jer On poznavaše sve,
Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
αὐτὸς δὲ ὁ Ἰησοῦς οὐκ ἐπίστευεν αὐτὸν αὐτοῖς διὰ τὸ αὐτὸν γινώσκειν πάντας
autos de ho Iēsous ouk episteuen auton autois dia to auton ginōskein pantas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"sam pak Isus ne povjeravaše sebe njima zbog onog on poznavati sve"
1. sam pak Isus Izvornik: αὐτὸς δὲ Ἰησοῦς [autos de Iēsous] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz adversativni veznik i vlastito ime. Zamjenica u nominativu stvara snažan kontrast između mnoštva iz prethodnog stiha i samog Isusa. Značenje: Naglašava potpunu neovisnost i suverenost Isusova suda. Dok mnoštvo oduševljeno reagira na njega, on s druge strane zadržava potpunu duhovnu trijeznost i odmak.
2. ne povjeravaše sebe Izvornik: οὐκ ἐπίστευεν αὐτὸν [ouk episteuen auton] Gramatika: Nijekana čestica uz glagol u imperfektu aktiva, treće lice jednine, i osobnu zamjenicu u akuzativu jednine muškog roda koja ovdje ima povratno značenje (samoga sebe). Imperfekt označava trajni stav i suzdržanost, stvarajući izravnu igru riječi s aoristom istog glagola u prethodnom stihu. Značenje: Izvorna igra riječi pokazuje duboku ironiju: oni su 'povjerovali' u njega zbog čuda, ali on 'nije povjeravao' sebe njima. Pravo zajedništvo s Bogom traži više od površnog oduševljenja koje se oslanja samo na vidljive znakove.
3. zbog onog on poznavati sve Izvornik: διὰ τὸ αὐτὸν γινώσκειν πάντας [dia to auton ginōskein pantas] Gramatika: Prijedlog s akuzativom određenog člana srednjeg roda koji poimeničuje infinitiv prezenta aktiva (uzročni poimeničeni infinitiv). Zamjenica u akuzativu vrši službu subjekta infinitiva, dok pridjev u akuzativu množine muškog roda stoji kao izravni objekt. Značenje: Prezent infinitiva ističe trajno i dubinsko poznavanje: Isus neprestano i iznutra prozire svakog pojedinca. Njegovo znanje nije stečeno iskustvom, nego je božanski uvid u skrivenu stvarnost ljudskog srca. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 2,24) pruža dubok teološki uvid u narav istinske vjere i Isusovo božansko sveznanje. Ivan evanđelist rabi majstorsku igru riječi s glagolom 'vjerovati' (pisteuo): dok su mnogi ljudi 'povjerovali' u Isusa vidjevši njegova čudesa, on nije 'povjeravao' sebe njima. Njegovo odbijanje da se prepusti početnom oduševljenju mnoštva otkriva kako on savršeno poznaje nestalnost ljudskog srca i plitkost vjere utemeljene samo na senzacionalizmu.
Poruka stiha je istodobno otrežnjujuća i upozoravajuća. Isus nije ovisan o ljudskom odobravanju, popularnosti i pljesku; njegov autoritet dolazi izravno od Oca. Savršenim poznavanjem nutrine svakog čovjeka, Isus pokazuje svoju božansku narav i usmjerava nas na potrebu za autentičnim, dubokim odnosom s njim, koji se ne oslanja samo na izvanjske znakove, već na potpunu transformaciju srca.