Evanđelje po Ivanu 3

1A bijaše čovjek od farizeja, Nikodem mu ime, vladar židovski. 2Ovaj dođe k Njemu noću i reče Mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj; jer nitko ne može činiti ove znakove koje Ti činiš ako Bog nije s njim." 3Odgovori Isus i reče mu: "Amen, amen, kažem ti: ako se tko ne rodi odozgo, ne može vidjeti Kraljevstvo Božje." 4Govori Mu Nikodem: "Kako se može čovjek roditi kad je star? Zar može u utrobu majke svoje drugi put ući i roditi se?" 5Odgovori Isus: "Amen, amen, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje. 6Što je rođeno od tijela, tijelo je; i što je rođeno od Duha, duh je. 7Ne začudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite odozgo.' 8Vjetar puše gdje hoće i glas njegov čuješ, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide; tako je sa svakim koji je rođen od Duha." 9Odgovori Nikodem i reče Mu: "Kako to može biti?" 10Odgovori Isus i reče mu: "Ti si učitelj Izraelov, a to ne spoznaješ? 11Amen, amen, kažem ti da govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a svjedočanstva Našega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko i ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem Nebesko? 13I nitko nije uzišao na Nebo, osim Onoga koji siđe s Neba, Sina Čovječjega. 14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji, 15da svaki koji vjeruje u Njega ima život vječni. 16Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina Svoga jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego ima život vječni. 17Jer ne posla Bog Sina u svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu. 18Tko vjeruje u Njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega. 19A ovo je Sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi uzljubiše više tamu nego Svjetlost, jer im djela bijahu zla. 20Jer svaki koji čini zlo mrzi Svjetlost i ne dolazi k Svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko čini istinu, dolazi k Svjetlosti da se očituju djela njegova, jer su u Bogu učinjena." 22Nakon toga dođe Isus i učenici Njegovi u judejsku zemlju; i ondje boravljaše s njima i krštavaše. 23A krštavaše i Ivan u Enonu blizu Salima, jer ondje bijahu mnoge vode; i dolažahu i krštavahu se, 24jer Ivan još ne bijaše bačen u tamnicu. 25Nasta dakle rasprava između učenika Ivanovih i nekoga Židova o očišćenju. 26I dođoše k Ivanu i rekoše mu: "Rabbi, Onaj koji bijaše s tobom onkraj Jordana, za Kojega si ti posvjedočio — gle, On krsti i svi dolaze k Njemu." 27Odgovori Ivan i reče: "Ne može čovjek primiti ništa ako mu nije dano s Neba. 28Vi mi sami svjedočite da rekoh: 'Ja nisam Krist', nego da sam poslan pred Njim. 29Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se raduje zbog glasa zaručnikova. Ta se dakle radost moja ispunila. 30On treba rasti, a ja se umanjivati. 31Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je; 32što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima. 33Tko primi Njegovo svjedočanstvo, zapečati da je Bog istinit. 34Jer Onaj kojega Bog posla Riječi Božje govori, jer ne daje Duha na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je dao u ruku Njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko se ne pokorava Sinu, neće vidjeti života, nego Gnjev Božji ostaje na njemu."