Evanđelje po Ivanu 10

1Zaista, zaista, kažem vam: tko ne ulazi kroz vrata u ovčje dvorište, nego ulazi odnekud drugdje, taj je kradljivac i razbojnik; 2a tko ulazi kroz vrata, pastir je ovaca. 3Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas, a on svoje ovce zove po imenu i izvodi ih. 4Kada sve svoje izvede, ide pred njima i ovce ga slijede jer poznaju njegov glas. 5Tuđinca pak nipošto neće slijediti, nego će pobjeći od njega jer ne poznaju glasa tuđinaca." 6Ovu im prispodobu reče Isus, a oni ne spoznaše što bijaše ono što im govoraše. 7Reče dakle ponovno Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: Ja sam vrata ovaca. 8Svi koji dođoše prije Mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9Ja sam vrata; ako tko kroz Mene uđe, bit će spašen, i ulazit će i izlazit će i pašu će naći. 10Kradljivac ne dolazi osim da ukrade, zakolje i uništi; Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. 11Ja sam pastir dobri; pastir dobri život Svoj polaže za ovce. 12Najamnik pak, koji nije pastir i nisu ovce njegove vlastite, vidi vuka gdje dolazi i ostavlja ovce te bježi, a vuk ih grabi i raspršuje, 13jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem Svoje i Moje poznaju Mene, 15kao što Mene poznaje Otac i Ja poznajem Oca, i život Svoj polažem za ovce. 16I druge ovce imam, koje nisu iz ovoga dvorišta; i njih Mi valja dovesti, i glas će Moj čuti, i postat će jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga Me Otac ljubi jer Ja polažem život Svoj da ga ponovno uzmem. 18Nitko ga ne uzima od Mene, nego ga Ja polažem sam od Sebe. Vlast imam položiti ga i Vlast imam ponovno uzeti ga; tu Zapovijed primih od Oca Svojega." 19Nasta ponovno razdor među Židovima zbog tih riječi. 20Govorahu pak mnogi od njih: "Zloduha ima i mahnita; zašto Ga slušate?" 21Drugi govorahu: "Ove riječi nisu riječi opsjednutoga; zar zloduh može slijepima otvoriti oči?" 22Bijaše tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja; bijaše zima, 23i hodaše Isus u Hramu po trijemu Salomonovu. 24Okružiše Ga dakle Židovi i govorahu Mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si Ti Krist, reci nam otvoreno." 25Odgovori im Isus: "Rekoh vam, i ne vjerujete. Djela koja Ja činim u Ime Oca Svojega, ona svjedoče o Meni; 26ali vi ne vjerujete jer niste od ovaca Mojih. 27Ovce Moje slušaju glas Moj, i Ja ih poznajem, i slijede Me, 28i Ja im dajem život vječni te nipošto neće propasti dovijeka, i nitko ih neće ugrabiti iz Ruke Moje. 29Otac Moj — ono što Mi je dao veće je od svega, i nitko ne može ugrabiti iz Ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo." 31Ponesoše ponovno Židovi kamenje da Ga kamenuju. 32Odgovori im Isus: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca; zbog kojega Me od tih djela kamenujete?" 33Odgovoriše Mu Židovi: "Zbog dobra djela ne kamenujemo Te, nego zbog hule, i zato što Ti, budući da si čovjek, činiš Sebe Bogom." 34Odgovori im Isus: "Nije li napisano u Zakonu vašemu: 'Ja rekoh: bogovi ste'? 35Ako nazva bogovima one kojima dođe Riječ Božja — a Pismo se ne može dokinuti — 36kako vi Onomu kojega Otac posveti i posla u svijet govorite: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'? 37Ako ne činim djela Oca Svojega, ne vjerujte Mi; 38ako pak činim, sve ako Meni i ne vjerujete, djelima vjerujte da spoznate i znate da je u Meni Otac i Ja u Ocu." 39Tražahu dakle ponovno da Ga uhvate, ali On izađe iz ruke njihove 40te ode ponovno onkraj Jordana, na mjesto gdje Ivan isprva krstijaše, i ostade ondje. 41I mnogi dođoše k Njemu i govorahu: "Ivan doista ne učini nikakva znaka, ali sve što Ivan reče o Ovome istinito bijaše." 42I mnogi ondje povjerovaše u Njega.